To je izjavio dugogodišnji aktivist koji se bavi pitanjima sigurnosti i ljudskim pravima Gordan Bosanac, koji je nedavno na jednom portalu objavio analizu u kojoj je ustvrdio da je Civilna zaštita sustavno zanemarivana u Hrvatskoj, te da ni ona ni i DUZS nikada nisu bile politički prioritet niti jedne Vlade.

Aktualna rasprava oko posljedica potresa i odgovora na krizu različitih aktera pokazala da Hrvatska ima ozbiljne probleme s odgovorima na elementarne nepogode što je posebno zabrinjavajuće u kontekstu klimatskih promjena, ocijenio je u četvrtak u izjavi za Hinu.

Za očekivati je da se neposredno nakon velike krize povede žestoka rasprava oko uloge društva i države u krizi. U praksi, rasprava se krene svoditi na tzv. "blame game" gdje različiti akteri optužuju jedni druge za neučinkovitost, dodaje.

Dobra strane te rasprave je da ona uistinu na svjetlo dana izgura probleme koji postoje u upravljanju krizama. Naprosto ih je nemoguće prikrivati. Loša strana je da polarizira situaciju i rijetko kada završi konstruktivnim unaprjeđenjem sustava, kazao je Bosanac i dodao: Ako sada ne osvijestimo da imamo ozbiljne probleme s odgovorima na elementarne nepogode, što je posebno zabrinjavajuće u kontekstu klimatskih promjena, ne znam kada ćemo.

Na terenu se prepoznaju "najzdraviji" elementi sustava civilne zaštite

Komentirajući pisanja medija i iskustvo novinara s terena u kojima se u prvom planu ističu aktivnosti HGSS-a i vatrogasaca, a zatim privatnih osoba i volontera, te da se slabo javno komunicira doprinos državnih tijela, kao npr. veća pomoć iz Austrije koja je stigla 31. prosinca, Bosanac kaže da nije čudo da se na terenu prepoznaju "najzdraviji" elementi sustava civilne zaštite - vatrogasci i HGSS.

Pretpostavljam da na terenu niste baš vidjeli uniforme civilne zaštite. Da imamo uređeni sustav svi ljudi, volonteri, građanske inicijative i udruge koji su nesebično uskočili pomoći ljudima – bili bi od ranije dio tog sustava. Osobno, do mene je došla vijest o donaciji Austrije kao i o donacijama iz drugih zemlja, ali mogu razumjeti da su se te akcije solidarnosti mogle bolje komunicirati, kazao je Bosanac.

Ipak ovdje treba podsjetiti na poplavu u Gunji kada je tadašnji premijer Milanović u prvim danima pokazivao malen interes za međunarodnom, tj. EU pomoći – vjerojatno želeći pokazati mišiće. Kada je vidio da tih mišića nema, zatražena je pomoć iz EU, kazao je Bosanac i dodao: Dobro je da je ova Vlada odmah aktivirala mehanizam EU pomoći vezan za civilne katastrofe.

Najveći dio potreba trebao biti jasno detektiran unutar 24 sata

Najprecizniji odgovor na pitanje o stupanju i kvaliteti pomoći koja je pružena ugroženima bez obzira od koga dolazila, dat će ljudi koji su pogođeni potresom, smatra Bosanac i dodaje da je njegov dojam da je stradalima jako puno značilo što su ljudi iz svih krajeva zemlje odmah priskočili u pomoć. Uistinu je nemoguće zadovoljiti sve potrebe na terenu u prvih 12 sati nakon potresa, ali unutar 24 sata već bi najveći dio potreba trebao biti makar jasno detektiran, a egzistencijalne potrebe primarno zadovoljene, kazao je.

Nabava i dopremanje 1.500 kontejnera je logistički zahtjevan posao, smatra, ali ističe da mu se period koji ministri spominju kao potreban za njihovu nabavu od mjesec i pol dana, čini pretjeranim. „Revizija robnih rezervi biti će važna da se utvrdi točan broj i korištenje državnih kontejnera.“

Što se tiče kvalitete humanitarne pomoći, naravno da će se u takvim masovnim mobilizacijama naći svega i svačega, kazao je Bosanac odgovarajući na pitanje vezano za ocjene da su se neki donatori rješavali svoga kućnog smeća. 

Tu je važno probati izbjeći brzopleto reagiranje i što prije dati jasne upute koju vrstu pomoći prikupljati. Bilo je dirljivo gledati kako brojne kamp kućice proizvedene 80-ih putuju s mora prema Baniji, ali bilo je i jasno da su sustavi grijanja u tim kućicama zastarjeli ili ih nema. A jasno je da je siječanj i da su temperature niske. Ipak, vjerujem da je velika većina pomoći koja je stigla - bila adekvatna, a manji dio neupotrebljiv, smatra dugogodišnji aktivist.

Osvrćući se na pisanja da je od potresa najviše stradala „sirotinja“, Bosanac smatra da je prerano govoriti o konkretnim podacima. „Ali, poznato je da je to područje iznimno siromašno, u kojemu živi starije stanovništvo, tako da je za očekivati da su značajan, ako ne i veći dio pogođenih potresom, siromašni. Nema sumnje da je Banija dio Hrvatske koji je godinama zapušten i na taj način izložen siromaštvu“, kazao je.

Osnivanje saborskog istražnog povjerenstva bio bi dobar početni korak

Bosanac smatra da država nije kasnila s proglašenjem katastrofe, ali da je nije na vrijeme reagirala s formiranjem stožera i angažiranjem snaga. Da je sustav uređen - isti bi reagirao odmah, mobilizacija snaga bi se desila kroz nekoliko sati, i ne bi bilo potrebe za formiranjem novog stožera jer bi zapovjedni lanac išao kroz već uhodane procedure. Nažalost, to nije slučaj, kazao je.

Mislim da je dobro da država preuzme upravljanje pomoći jer je neodrživo da volonteri pružaju pomoć dugoročno. Pružanje pomoći će trajati mjesecima i to je nemoguće volonterski raditi mjesecima. Ali loše je na koji način je to učinjeno, bez jasnih mogućnosti uključivanja volontera, i još važnije lokalnih ugostitelja u pripremi hrane.

Ovo treba biti zajednički poduhvat sustava, lokalnih inicijativa i volontera, gdje jedni uče od drugih. Jedno uopće ne isključuje drugo. Također, svaku situaciju treba koristiti i za obnovu i razvoj tog kraja. Ne znam hoće li npr. Pleter organizirati dio nabave namjernica za kuhanje od lokalnih poljoprivrednika i OPG-ova, što je sada ključno, napominje Bosanac.

Osvrćući se na činjenicu da je veliki broj kuća koje su obnovljene krajem 90-ih i početkom 2000-ih stradao u potresu, Bosanac ne dvoji da one nisu obnovljene „kako treba“.

„Potres je to sada pokazao. Ako nisu kvalitetno obnavljane na Baniji, može se pretpostaviti da je i u drugim dijelovima Hrvatske bilo problema s obnovom. Držim da je osnivanje saborskog istražnog povjerenstva dobar početni korak u rasvjetljavanju nepravilnosti i mogućih nezakonitosti. Štoviše, to treba žurno istražiti kako se ljudski životi u drugim krajevima Hrvatske ne bi doveli u pitanje“, kazao je.

Sigurnosnu politiku više temeljiti na opasnostima od civilnih katastrofa

Hrvatska je učinila grešku u razvoju svojih sigurnosnih politika jer ih je temeljila ponajviše na nasljeđu ratova iz 90-ih. Ne kažem da nije potrebno održavati obrambeno-obavještajno-policijsku sposobnost zemlje, ali stalno propitujem koliko se politike vezane uz nacionalnu sigurnost temelje na mitovima, a ne na činjenicama. A mitovi su iznimno opasni jer vas odvedu u zabludu, ističe Bosanac.

U tom smislu u potpunosti je zanemarivana jedna očita činjenica – da su u mirnodopskom vremenu primarni sigurnosni izazovi vezani uz civilne katastrofe i nesreće, posebice u svjetlu klimatske krize.

Štoviše, činjenica da smo nakon rata izgubili preko 100.000 ljudi koji su razočarani napustili ovu zemlju - veliki je sigurnosni poraz jer je jasno da se dio ljudi u našoj zemlji ovdje ne osjećaju dobro i sigurno, kaže Bosanac i dodaje: Odgovor koji je ponudio HDZ na te izazove bio je domovinska sigurnost koja se pokazala neučinkovitom. Nadam se da će to HDZ priznati i ukinuti Zakon o sustavu domovinske sigurnosti koji se nije nijednom aktivirao u ovim kriznim situacijama.

Bosanac naglašava da je uistinu dobra vijest da hrvatsko društvo ima „nevjerojatan kapital solidarnosti“. Ta instinktivna potreba i odlučnost ljudi da pomognu bez pogovora drugom čovjeku u trenutku katastrofe je iznimna društvena vrijednost, koja nije slučajna jer se konstantno pokazuje u kriznim situacijama, od poplava u Gunji, potresa, izbjeglička krize, požara i sl.

Dosadašnje politike tu vrstu brige za drugoga nisu uspjele usmjeriti za dobrobit razvoja zemlje. Ad-hoc reakcije ljudi jesu ponekad nesmotrene, brzoplete i naivne - ali su iskrene i od srca. Zato me je šokiralo da su pojedini ljudi npr. predlagali da se volonterima zabrani ulazak o potresom pogođena područja jer da rade više kaosa nego reda. To je potpuno krivi pristup. Umijeće je tu solidarnost kanalizirati na način da bude što učinkovitija, kazao je.

Sustav civilne zaštite upravo bi se mogao graditi na principima solidarnosti, kazao je Bosanac i zaključio: Tada bi brojni volonteri  i volonterke, koji su bez razmišljanja pojurili pomoći ljudima na Baniji, već ranije bili uključeni u sustav civilne zaštite, lanci zapovijedanja bi bili jasni, a koordinacija bi krenula minutu nakon potresa i bilo bi manje "blame game" (igre optuživanja) u javnom prostoru.