Nemam što skrivati. Otišao sam prošli tjedan u azil u Dumovcu u želji da se dočepam cucka koji će se zaljubiti u mene i, još važnije, u kojeg će se zaljubiti svaka bolja cura koja prođe pored nas. Sve naravno iz čisto profesionalnog razloga – doživjeti kako izgleda svakodnevica tipa koji u najboljim godinama nabavlja psa ne bi li si proširio polje djelovanja među komadima. Zamišljeno - učinjeno. U azilu su mi predstavili Askiona, mješanca jazavčara i ovčara, starog godinu dana, meke, sjajne i kovrčave dlake, čistih bijelih zubi, s jedim smeđim i jednim modrozelenim okom. Askion? Nemoj me... Odmah sam ga prepjevao u Bowie i strpao u auto.

Nisam naveo u subotnjem tekstu da ne ispadne prepatetično, ali koliko god uzdaha da je Bowie izmamio kod Zagrepčanki, najbolje vrijeme proveli smo kada smo bili sami. Pas koji te gleda u oči, pas koji ti naslanja glavu na koljena, pas koji te slijedi bez uzice po najvećoj gužvi i to nakon svega dva, tri sata što smo se upoznali. Strpljiv, miran, nenapadno znatiželjan, teški emotivac. Jedini krimen je to što jedanput ili dvaput dnevno prenese cipelu s jednog kraja stana na drugi. Tko ga je vidio, zavolio ga je na eks.

Idealan cucak za klince, još idealniji za tipove, ne linja se, ne klošari se po smeću, ne trlja se o životinje koje se raspadaju u travi ili o nečiji feces. To će reći - sušto savršenstvo za žensku vlasnicu. Izliječio sam ga od nekoliko inicijalnih trauma, poput one da nije htio proći ni kroz jedna otvorena vrata ili popeti se stepenicama. Pretpostavljam – strah da će se zaključati za njim, baš kao što se zaključavao kavez u azilu. Sada veselo ulazi u moj haustor i trčkara uz stepenice kao da ne postoji sutra. Znači, bitna stvar – inteligentan pas koji se lako razračunava s teretom prošlosti. Trebalo bi ga postaviti kao savjetnika u Vladi.

Dogovor je bio da ću vratiti Bowieja u azil nakon nekoliko dana, kad napišem tekst. Nema šanse. Igrati se s takvom privrženošću i zahvalnošću u svrhu nešto stranica teksta... Buda, Krišna, Krist, Muhamed i Mojsije bi se pomirili samo u svrhu da me kazne nečim opakim. Zeznuo sam puno stvari u životu, ali ovo bi bila točka bez povratka.

Poanta je - Bowieja ne mogu zadržati jer sam u ovoj fazi vrlo leteći. Dajem ga u ruke najboljeg od vas jer ako postoji suvisla definicija savršenog psa, onda pored nje stoji Bowiejeva slika. Javite se mailom ili telefonom u redakciju, proslijedit će vam moj kontakt, nađemo se, upoznajte se s Bowiejem i možda kliknete na prvu.

I da, u međuvremenu sam ga unaprijedio u Ziggyja. Bolje zvuči, pas jasnije čuje. Trebalo mu je svega pola dana da skuži da mu je to novo ime. Iz nekog neobjašnjivog razloga preskočio sam onaj dio u kojem mu bojim dlaku u crveno.

Ajmo, ekipa. Javite se na mail urednik@tportal.hr. Bit ćete mi zahvalni cijeli život.