Borkovića smo zatekli okruženog ratnim drugovima u Hrvatskom domu, gdje je u četvrtak, 10. ožujka, obilježen Dan vukovarskih branitelja. 'Kada dođete u Vukovar, osjetite u trbuhu nešto što u Zagrebu ne osjećate: grč! Ne samo da je socijalna situacija napeta, nego je i život težak, a ljudi nisu slobodni. Nagomilani su problemi, što socijalni, što oni koji proizlaze iz rata i ovdje se neizbježno s time suočavate. Ljudima ovdje treba pomoć. Od rata je prošlo 25 godina, pola života je iza nas, a stvari se ne pomiču s mrtve točke. Problemi se rješavaju s onime s kime si se svađao. Dakle, moramo sa susjedima sjesti za stol, definirati probleme i rješavati ih postupno, od najlakših prema težima. Tomu me ovdje u Vukovaru naučio general Klein', počeo je Branko Borković o onome što, po njegovu mišljenju, danas najviše opterećuje vukovarsku svakidašnjicu.

Boli ga kada vidi kako su hrvatski branitelji gurnuti na društvenu marginu i isključeni iz javnog života te bi upravo to, misli, trebalo prvo promijeniti. Još devedesetih zakonom ih se poticalo na umirovljenje, a i sam je umirovljen s 35 godina te uklonjen s visoke pozicije u Glavnom stožeru HV-a.

Politika isključivanja branitelja

'Branitelji ne smiju biti socijalni problem niti predmet bavljenja institucija socijalne skrbi. Oni ne bi trebali pasivno čekati pomoć, nego biti aktivni u sredinama u kojima žive. No, nisu svi sposobni aktivirati se izvan sustava. Kod nas se vodila politika isključivanja branitelja iz javnog života kako bi politička elita ispraznila prostor za smještaj vlastite djece. U Hrvatskoj, nažalost,  imamo ružan model partitokratskog sustava, pogotovo kada je nakon 2000. godine ukinut dvodomni parlament, napravljeni rezovi, a svakih šest mjeseci vlada mijenjala zakone. Svaka politička nomenklatura na vlasti, u birokratske je strukture po stranačkim kriterijima uvukla gomile ljudi. Oni nisu došli kao stručnjaci i profesionalci i administracija je tako postala rak rana sustava. Time su iz konkurencije istisnuti invalidi, udovice, djeca poginulih…, koji su prema nekom prirodnom pravu trebali biti u sustavu', ocjenjuje Borković, podrazumijevajući stručnost u obavljanju poslova kao temeljni kriterij.

Kritičan je i prema aktualnoj Vladi, koja niti nakon gotovo tri mjeseca od izbora Tihomira Oreškovića za mandatara, nije ekipirana u cijelosti i još nema ministra branitelja.
'Ne smijemo si dozvoliti luksuz da nam je Vlada opterećena aferama i da ne rješava probleme u društvu. Najmanje što od nje imamo pravo tražiti, jest da radi! Mogli su davno dati ministra branitelja i da su to učinili ne bismo imali ovakvih problema. Ovako nas dovode u afere i sramote. To je nedopustivo i tražimo što žurnije rješenje', odlučan je Branko Borković, smatrajući da su se branitelji izborili i za pravo života u uređenom društvu.

Ističe kako iza njega i prijedloga da postane ministar branitelja ne stoji nikakva politička opcija, nego su ga na poziv premijera predložili njegovi suborci i zapovjednici vukovarskih ratnih postrojbi, bez obzira na naklonost određenim političkim strankama. S obzirom na životno i radno iskustvo te dobro poznavanje problematike s kojom živi 25 godina, Borković se smatra sposobnim pomoći Vladi urediti odnose s hrvatskim braniteljima i rješavati njihove probleme.

U Vukovaru pedeset braniteljskih udruga!

'Ministarstvu smo još u devedesetima predlagali rješavanje problema s razvojačenim policajcima koji nisu ostvarili prava na sudjelovanje u privatizaciji. Tada smo dogovorili da ljudi koji su ratovali dobiju sedam posto dionica javnih poduzeća. Vaučerska privatizacija koja je trebala zaživjeti kao generator razvoja fondova, naprasno je prekinuta. Zato treba vidjeti kako prilagoditi sustav da ti branitelji dobili ono što im pripada, jer mi postupno umiremo. Hrvatska je članica NATO-a, naši su vojnici u raznim misijama i oni su veterani po međunarodnim normama, pa sukladno tomu moramo imati riješen i njihov status. To izravno utječe na moral tih, ali i budućih vojnika, što neposredno utječe na obrambenu spremnost zemlje. Jer kada mladi vide kakav je odnos prema nama starijima, kako ćete ih motivirati na obrambene zadaće.'

Takav odnos prema braniteljima, smatra Borković, ima dalekosežne posljedice na budućnost zemlje.

'Moramo strateški promišljati želimo li zaustaviti bijeg mladih iz zemlje, pružiti im mogućnost ugodnog života u Hrvatskoj i tako ih motivirati da se počnu vraćati. Kod nas se dosad nije tako razmišljalo i računice su se osim osvajanja i opstanka na vlasti, kod pojedinaca svodile i na to kako da napune svoje džepove.'

Borković ističe i problem prevelikog broja udruga iz Domovinskog rata, čiji status također treba urediti.

'Danas u Vukovaru imate pedesetak udruga, a pojedinci su osnivači i šest, sedam udruga! Ima i udruga sa samo tri člana osnovanih zato da netko ima pečat i lupa ga, često na zahtjevima za financijsku pomoć. Zato treba postrožiti uvjete za registraciju udruge i utvrditi kriterije prema kojima neke među njima mogu imati posebne ovlasti. Nužno je i kvalitetno riješiti odnos udruga i hrvatske Vlade. Te sam reforme predlagao još 2003. i 2007. godine u pregovaračkom timu HSS-a za formiranje vlasti s HDZ-om. Tada nisu prihvaćene i u tome dijelu nismo sudjelovali u vlasti.

Domoljubna koalicija ponizila je hrvatske branitelje

Premijer Orešković ni u trenutku slanja ovoga teksta, nije pozvao Branka Borkovića na razgovor kao kandidata na ministra branitelja?

'Možda ga i ne bude, to nitko ne zna. Kod nas je sve moguće. Živimo u Hrvatskoj!' – znakovito zaključuje Borković, poručujući da je spreman i na potpuno ignoriranje nove hrvatske Vlade, premda su ga na funkciju ministra branitelja istaknule vukovarske braniteljske i stradalničke udruge i premda je Vladu sastavila koalicija koja se naziva domoljubnom.

Slaže se da se SDP-u ne bi oprostilo kada bi njihov premijer na takav način ignorirao jednoga od najpoznatijih i najzaslužnijih zapovjednika iz Domovinskog rata.
'Da, na neki način bilo bi tako, ali to im toleriram kao njihovo demokratsko pravo. I ignoriranje je nekakav odgovor na zahtjeve i potrebe branitelja. To što nemamo ministra branitelja već gotovo dva mjeseca nakon potvrđivanja Vlade u Saboru, pokazuje njezin loš odnos prema hrvatskim braniteljima. Domoljubna koalicija ima vrlo kvalitetnih ljudi za tu funkciju, a to još nemamo ministra ide njima na dušu. To je njihova odgovornost i poniženje svih nas branitelja.'

Pitamo ga, umanjuju li mu tako oštre kritike na račun Vlade i Domoljubne koalicije, šanse za funkciju ministra?

'Ne jurim za šansom da me premijer izabere. Moja je kandidatura njima šansa da im pomognem, ako žele. Ako ne žele, onda i to pokazuje kakva je njihova odluka i na koji način razmišljaju.

U Hrvatskoj ne postoji srpski problem

O Registru branitelja više se ne govori mnogo u javnosti, a Branko Borković i ne misli da je od njegove objave bilo neke koristi.

'Još sam devedesetih, prije osnivanja Ministarstva branitelja s Jurajem Njavrom kao ministrom, predlagao osnivanje takvog registra. Time sam htio olakšati život stradalnicima, invalidima, obiteljima i djeci poginulih, da ne šeću nepotrebno od šaltera do šaltera, nego da ih državni službenik lakše prepozna kao kategoriju u registru i omogući im lakše korištenje njihovih prava. Borio sam se da birokracija bude u službi građana i korisnika njezinih usluga, a ne da građani moraju opsluživati birokraciju. I dan danas Registar je sam sebi svrha i nije u funkciji korisnika. Imamo vladin i nevladin sektor, ali ljudi nemaju riješeno pitanje sustavne zaštite svojih prava', ustvrđuje Borković.

Smatra i da u Hrvatskoj više ne postoji srpski problem. Povremene incidente upravo takvima treba i smatrati, a ne sustavnim problemom. Navodi nedavni primjer kada je nekoliko mladih Srba četnikovalo i prebilo jednoga Hrvata, nazivajući to iskakanjem iz zakonskih okvira koji pravna država mora sankcionirati, ali ga ne treba nazivati permanentnim problemom.

Srpsko nacionalno vijeće i Milorad Pupovac objavili su prije nekoliko dana bilten o napadima na srpsku manjinu i pobrojali 189 etnički motiviranih slučajeva nasilja, prijetnji i govora mržnje. Svatko tko se osjeća ugrožen i na to upozori tijela vlasti, kada to još potkrijepi tiskanim izdanjem, ima pravo zatražiti i zaštitu. Kada potom jedan od najistaknutijih čelnika glavne stranke na vlasti umjesto ohrabrenja, poziva na razgovor i pružanja zaštite javno poruči: 'Neka onaj tko se osjeća ugrožen u Hrvatskoj ode tamo gdje se neće osjećati ugrožen', neki su to protumačili i kao poziv Srbima za iseljenje. Borković, pak, na to gleda drugim očima:

'Zar nisu to njihovi koalicijski partneri u Vukovarsko-srijemskoj županiji, u Sisačko-moslavačkoj, Šibensko-kninskoj, u Hrvatskom saboru više-manje. Mislim da je takva izjava politički motivirana, radi stjecanja boljih pozicija uoči stranačkih izbora i da nema veze sa stvarnim životom.'