'Od prvog dana željeli smo raditi isključivo 'no kill' sklonište, što znači da nakon 60 dana od kada zbrinemo psa, nema usmrćivanja. Ništa drugo nije dolazilo u obzir', kaže veterinar Dražen Majetić iz Veterinarske ambulante za male životinje Felix, koja kao koncesionar brine i osigurava sve potrebno za normalan život pasa.

Umjesto da pse ubijaju, u Virovitici su se odlučili za pojačane programe udomljavanja, stalnu edukaciju građana o važnosti kastracije i preventivno djelovanje. Od kada je 5. srpnja 2011. godine počelo s radom, do danas je udomljeno približno 300 pasa.

'Ponosan sam što je virovitičko sklonište jedno od samo šest 'no kill' skloništa u Hrvatskoj i što psima osiguravamo humani smještaj i primjerene uvjete za život', kaže gradonačelnik Virovitice Ivica Kirin čija je obitelj udomila prekrasnu mješanku, kujicu Žutu koja je svog vlasnika u azilu čekala dvije godine.

Sklonište je smješteno na prostoru bivše vojarne. Zgrade koje su nekada služile kao tovilište teladi i svinja danas su preuređene u lijepe boksove za pse. Na šest tisuća četvornih metara uređeno je osam ograđenih dvorišta u kojima su psi podijeljeni po uzrastu, karakteru i sklonostima za suživot, 35 boksova površine 8 do 10 'kvadrata' za individualno držanje jednog ili dva psa, tri mala dvorišta za štence i pse do 5 mjeseci starosti. boks za pse koji dođu s operacije, mačja soba u kojoj se do oporavka zbrinu ozlijeđene mačke lutalice i privremena ambulanta.

O životinjama i cijelom kompleksu brine Zvonimir Zečević, virovitički 'šaptač psima', njihov 'anđeo čuvar'. U azilu je gotovo 24 sata jer pse treba svakodnevno nahraniti, igrati se s njima, provjeravati zdravstveno stanje i ako treba odvesti ih u veterinarsku ambulantu. Svakom od 80 do 90 pasa koliko ih ima, zna ime i karakter, svakom se obraća posebno s dužnim poštovanjem kao da se radi o ljudima, a one koji odu iz azila, redovito obilazi u novim domovima.

'Svaki od njih ima svoju priču, sudbinu i kalvariju kroz koju je prošao. Svi su ostavljeni ili bačeni, mnogi su zlostavljani i zaslužuju puno ljubavi i pažnje. Ovdje psi moraju živjeti kao kraljevi', govori nam Zvonko dok četveronošci oko njega skaču od veselja pokušavajući mu uzvratiti ljubav i pokazati odanost.

Iako naviknut na užasne prizore pokušaja rješavanja životinja, nedavni slučaj pronalaska kujice vezanih nogu u vrećici odbačenoj u kontejner za smeće usred ljetnih vrućina, šokirao je Zvonka. Izdvaja i slučaj odraslog njemačkog ovčara vezanih šapa kojega su na obilaznici izbacili iz jurećeg automobila, živog mješanca strpanog u vreću koju su objesili na stablo i pse vezane žicom u šumi na izletištu Ribnjaci.
Mnogi su pronađeni u kanalima i na livadama , izgladnjeli i polomljenih nogu, a od kada radi sklonište pojedinci ubacuju pse preko ograde ili ih vežu lancem za ogradu zbog čaga je u skloništu postavljen video-nadzor.

Građani koji žele udomiti psa ne snose troškove cijepljenja, čipiranja i sterilizacije, što su pojedinci koristili kako bi na prevaru došli do tih usluga. Zvali bi Sklonište i rekli da su pronašli psa lutalicu, koji je inače njihov, pa bi za par dana došli i htjeli udomiti istog psa.

Zvonku u radu pomažu volonteri. Ima ih tridesetak, a na njih sedam ili osam može se računati svakodnevno. Njihov je zadatak čistiti boksove, hraniti, češljati, četkati i šetati pse. Radnim akcijama oni još uređuju prostor, kose travu, sade drveće kako bi bilo što više hlada, oslikavaju pročelja, razgovaraju s gostima ili potencijalnim udomiteljima, izrađuju kućice, u jesen skupljaju otpalo lišće, a zimi čiste snijeg. U vrijeme našeg posjeta tamo su bile Vlatka i Ema Marendić.

'Prvih dana odlazili smo kući shrvani od tuge i boli zbog patnji koje su psi proživjeli i zbog činjenice da moraju biti ovdje. S vremenom smo prihvatili tu surovost života i sada se radujemo svakom danu u kojem im možemo pomoći', govore nam.

Virovitičko sklonište otvoreno je za javnost svakodnevno od 10 do 14 sati kada građani mogu doći vidjeti pse ili donijeti donacije. U cilju edukacije redovito ga organizirano posjećuju učenici osnovnih škola i polaznici vrtića, a Udruga za zaštitu životinja Laki često organizira akcije prikupljanja pomoći za rad skloništa. Pomaže i nekoliko javnih osoba, svojevrsnih ambasadora ovog skloništa: glumica Ana Majhenić udomila je štene Muffy i njezinu majku Blanku, a kada je u Virovitici, volontira i šeće pse iz azila; akademski slikar Bane Milenković u velikoj dvorani Gradskog muzeja u srpnju ove godine izložio je dvadesetak recentnih slika, kolaža u monokromatskoj tehnici s motivom psa. Prihod od prodaje knjižice od 120 stranica koja prati izložbu namijenjen je izradi nadstrešnica u virovitičkom skloništu za napuštene životinje.