Ukratko, dječak od deset godina promijenio je dosad dvije škole, ovo mu je treća, zbog verbalnog i fizičkog zlostavljanja vršnjaka. Da budemo skroz jasni, prema riječima odvjetnice roditelja iz prošle škole, dječak lupa drugu djecu šakom u potiljak, gura učenike, jednog je odgurnuo pa je on udario glavom o stol i zadobio podljev ispod oka, psihički maltretira tako da viče najgore uvrede poput 'lešinarko', 'kravo debela', 'začepi gubičetinu', 'kurvo' i slično. Seksualno zlostavlja i djevojčice i dječake, dira ih po genitalijama, imitira seksualni čin, dira svoje spolovilo pa zatim dira djevojčice po licu. Te je riječi za portal Index izrekla odvjetnica roditelja iz bivše škole, a rekla je i da je dječak iz prve škole prebačen u drugu zato što je tamo jednom učeniku slomio ruku.

Takvo problematično dijete, a prethodno se roditelje nije obavijestilo o kakvom je djetetu riječ i pripremilo ih se na moguću problematičnu situaciju, biva prebačeno u treću školu, gdje ono ubrzo nastavlja s uobičajenom praksom. Pa su se tako, po svjedočenju samih roditelja, njihova djeca požalila da je dječak od prvog dana vulgaran i nasilan, da ih uznemirava, govori prostote, seksualno uznemirava curice i slično.

Čuđenje ministra zbog prosvjeda roditelja

Maknimo trenutno na stranu to da je nadležnima, očito, jedino rješenje prebacivanje dječaka iz jedne škole u drugu nakon što roditelji počnu prosvjedovati i prestanu slati svoju djecu na nastavu, uz dodatak da mu je sad dodijeljen asistent u nastavi čija je učinkovitost, sudeći po onome što govore roditelji, upitna, i koncentrirajmo se samo na ono što je ministar obrazovanja Radovan Fuchs rekao na današnjoj konferenciji za medije. Njegova glavna reakcija je čuđenje nad time što roditelji prosvjeduju zato što im netko maltretira, tuče i traumatizira djecu u školi. Kaže da to nije očekivao, da što se može napraviti? Pokušava prebaciti osjećaj krivnje na roditelje navodeći 'pa zar bismo trebali to dijete baciti u zatvor kao da je kriminalac koji je ubio nekoga?' i još navodi da dječak normalno sudjeluje u nastavi, inteligentno odgovara i shvaća nastavni proces.

Ali, eto, ima ta jedna sitnica koja se zove nedolično ponašanje, pa je dobio asistenta. A to 'nedolično ponašanje' je, podsjetimo, da dječak verbalno i fizički zlostavlja drugu djecu, da djeca zbog njega imaju traume, da ne žele ići u školu, da roditelji ne žele da im djeca idu u školu u kojoj će ih svakodnevno netko traumatizirati. I onda, kao kruna omalovažavanja brige roditelja za svoju djecu i ublažavanja cijelog problema, koji je inače, narodski rečeno, velik kao kuća, ministar napadne roditelje da rade pritisak na njegovo ministarstvo i školu.

Ponašaju li se roditelji kao četnici?

'To je pritisak na sustav da se to dijete makne iz škole, to je takva poruka, hajdemo neku balvan-revoluciju bez razgovora. Mi ćemo razgovarati s roditeljima, sa svima, tu nema dileme, ali što očekujete da bi sustav trebao napraviti? Pojavit će se situacija upravljanja školom iz dvorišta', citiram ministra jer gotovo da nisam mogao vjerovati vlastitim ušima u ono što je rekao ministar Fuchs. Smatra li on da su roditelji koji štite svoju djecu od zlostavljača jednaki četnicima koji su postavljali balvane na ceste i kasnije krenuli u krvavi pokolj po Hrvatskoj? Pa kakvo je to ponašanje i kakav je to rječnik jednog ministra prema roditeljima koji su sami, kao i njihova djeca, žrtve zlostavljača kojem sustav ne može stati na kraj.

To je sramota i ministar koji se tako ponaša i razgovara na takav način ne bi trebao više imati svoje mjesto u sustavu koji se bavi najranjivijom skupinom - djecom. Sustavu koji bi tu djecu trebao štititi od nasilja, a ne samo prelijevati iz 'šupljeg u prazno' prebacivanjem problematičnog učenika iz jedne škole u drugu.

Naravno da nitko ne kaže da dijete treba izbaciti iz škole i prepustiti ulici. S obzirom na ponašanje, vjerojatno je i sam taj dječak na neki način bio izložen nekim vrstama zlostavljanja. I njemu treba pomoć. I treba provjeriti kakva mu je situacija kod kuće, u susjedstvu, možda na nekoj drugoj izvanškolskoj aktivnosti ili slično, i to temeljito, a ne da se dođe jednom, baci pogled i zaključi da je sve ok jer je, eto, 'dijete malo živahno, ali smirit će se on s godinama, ne treba previše dramiti oko svega'. Jer dok se taj dječak smiri, a bez stručne pomoći i puno rada sigurno se neće smiriti, ostala djeca oko njega zaradit će traume i ožiljke, kako fizičke, tako i psihičke, koje će nositi cijeli život. I tu su u pitanju deseci djece iz jedne, druge, a sada i treće škole.

Ali ministru Fuchsu sve je to prenapuhani problem i nije očekivao da će roditelji tako prosvjedovati te da će, valjda, i mediji o tome toliko izvještavati. Treba li čekati da dječak još nekoga ozbiljnije ozlijedi, da i druga djeca traume koje su doživjela počnu ispoljavati kroz nasilje prema drugima ili prema sebi? Što bi se trebalo dogoditi da ministar Fuchs kaže - hajdemo stvarno nešto napraviti da pomognemo zlostavljanoj djeci? Možda da roditelji stvarno postave balvane pred školu?