Premda je tradicionalna konjica odavno zamijenjena oklopnim vozilima i helikopterima, vojske brojnih zemalja još uvijek se oslanjaju na četveronožne 'sustave'. Provjerili smo o kojim je zemljama riječ i kakvu ulogu konjica ima u tim vojskama.

Tiskovna služba NATO-ve borbene skupine ojačane prednje prisutnosti objavila je kako je britanska pukovnija Kraljevskih kopljanika proteklih dana uvježbavala s poljskom 2. lublinskom brigadom izviđanje na konjima. Vježbe su se sastojale od preskakanja prepreka, terenskog jahanja i transporta opreme uz pomoć konja. Prema navodima dobro informiranog ukrajinskog portala za vojna pitanja, edukacija poljskih vojnika bila je teorijska i praktična te je svojevrsni nastavak ranije provedenog eksperimenta poljske vojske.

Naime, između 2019. i 2021. godine 2. lublinska brigada poljske Teritorijalne obrane provela je eksperiment koristeći konje za patroliranje, premještanje osoblja i prijevoz oružja. Eksperiment se pokazao korisnim jer je poljska vojska u jesen 2021. upotrijebila konje tijekom krize na granici s Bjelorusijom. Tijekom tog pokusa pokazalo se da konji, za razliku od motocikala i ATV vozila, još uvijek imaju bolju prohodnost šumovitim područjima s mokrim tlom pa je poljska vojska nastavila ulagati u taj zastarjeli oblik nadzora granice.

Valja podsjetiti da je poljska vojska tijekom svoje povijesti bila poznata širom svijeta upravo po svojoj konjici koja se dugo vremena smatrala njezinim najelitnijim dijelom. Poljski nobelovac Henryk Sienkiewicz proslavio je u svojim povijesnim romanima poljske krilate husare koji su činili pobjedonosnu tešku konjicu tijekom Poljsko-litavske unije od 1503. do 1702. Tu redovnu postrojbu nazivali su krilatom zbog velikih krila koje su konjanici nosili na leđima kako bi demoralizirali protivnike.

Zadnji juriš pred Berlinom

Poznati su i poljski ulani koji su, koristeći pješačku taktiku i boreći se kao standardno pješaštvo, bili relativno uspješni protiv njemačkog oklopa u prvim danima nacističkog Munjevitog rata 1939. godine. Tu valja reći da konjanici nisu koristili koplja i sablje kao njihovi prethodnici, već su bili naoružani modernijim naoružanjem, uključujući protutenkovske topove. Iskustvo poljskih konjanika kao izuzetno mobilnih postrojbi iskoristili su i Sovjeti u zadnjim danima Drugog svjetskog rata kada su 1. svibnja 1945. u bitci za Schoenfeld poslali na juriš ulane iz 1. varšavske konjičke brigade. Bio je to zadnji juriš poljske konjice u povijesti, a iznenadni konjički napad uspio je pregaziti njemačke obrambene položaje.

Nakon Drugog svjetskog rata, tradicionalnu konjicu koristili su Francuzi kao izviđačke postrojbe tijekom Alžirskog rata, dok je švicarska vojska zadržala borbeno konjaništvo sve do 1973. godine. Portugalska vojska imala je konjičke postrojbe u ratovima za neovisnost u Angoli i Mozambiku, a tijekom rata u Rodeziji tamošnja vojska je oformila skupinu na konjima za nekonvencionalne akcije protiv pobunjeničkih snaga Roberta Mugabea. Konji su bili nezamjenjivi i u svim dosadašnjim ratovima u Afganistanu, a kao sastavni dio kopnene vojske konjaništvo se najduže zadržalo u Meksiku i Čileu koji je do 1983. imao čak pet takvih pukovnika specijaliziranih za kretanje u Andama. Jednu sličnu postrojbu do danas je zadržala i Argentina, ali se ona koristi u istraživačke svrhe.

Unatoč tome što su postrojbe na konjima nakon Drugog svjetskog rata postupno ukinute, termin konjica se još uvijek koristi, a u moderno doba odnosi se na postrojbe koje nastavljaju ispunjavati tradicionalne uloge lake konjice koristeći umjesto konja brza oklopna vozila, lake tenkove i borbena vozila pješaštva, dok zračna konjica koristi helikoptere.

Ujguri pod kontrolom kineskih konjanika

Većina konjičkih postrojbi u suvremenim vojskama služe u isključivo ceremonijalnim ulogama ili kao konjičko pješaštvo na teškom terenu poput planina ili gusto šumovitih područja. Suvremena uporaba izraza konjice općenito se odnosi na postrojbe koje obavljaju ulogu izviđanja, motrenja i pronalaženja ciljeva, što je identično ulozi povijesne lake konjice ili glavne tenkovske postrojbe, a što je analogno povijesnoj teškoj konjici.

Smatra se da je indijska 61. konjička pukovnija posljednja potpuno operativna vojna postrojba na konjima. Ona se prvenstveno koristi za osiguravanja unutarnje sigurnosti i kao podrška graničarima koji pak jašu na devama. I Kina koristi konjanike za policijsku kontrolu s granicom s Mongolijom koja je ujedno i najduža kineska granica s nekom od susjednih zemalja. Postrojbu prema nekim izvorima čini 140 konjanika koji su u punom sastavu prisutni tek u proljeće i ljeto, dok se zimi ona smanji na tek desetak jahača. Pojedini izvori sugeriraju da se konjica koristi i u pokrajini Xinjiang u kojoj žive Ujguri koje Peking smatra sigurnosnom prijetnjom.

Jordanske snage javne sigurnosti imaju korpus pustinjskih deva koji patrolira pustinjskim granicama zemlje. Riječ je o jednom vodu od 40 jahača koji pomažu putnicima i zaustavljaju krijumčare, a navodno su korišteni i u patrolne svrhe radi upada pripadnika tzv. Islamske države iz susjednih Iraka i Sirije.

Ceremonijalna uloga

Njemačka ima jednu satniju za tovarne konje kao potporu svojoj 230. izviđačkoj bojni, a sličnu ulogu konji imaju i u rumunjskoj vojsci koja ih koristi za prijevoz strojnica i streljiva u planinskim područjima. Australska, novozelandska i irska vojska slijede britansku praksu održavanja tradicionalnog naziva konjica za suvremene mehanizirane postrojbe, međutim njihovi vojnici koriste konje isključivo u ceremonijalne svrhe poput francuske i talijanske vojske. Rusija je, pak, ponovno uvela konjicu u ceremonijalne svrhe prije dvadesetak godina.

Nekoliko oklopnih jedinica moderne vojske Sjedinjenih Država također je zadržalo oznaku oklopne konjice, a postoje i postrojbe tzv. zračne konjice koja umjesto kojna koristi jurišne i višenamjenske helikoptere. Uz to, postoji i jedan odred 1. konjičke divizije koja zapravo istražuje alate i tehnike koje je koristila konjica Sjedinjenih Država 1880-ih godina.

Nakon što su vojnici specijalnih snaga koristili konje tijekom invazije na Afganistan 2001. godine, SAD je pokazao interes za proširenje svoje obuke konjanika. Jedino trenutačno terensko područje za obuku američkih snaga je Marinsko središte za planinsko ratovanje u Kaliforniji. Škola je nedavno bila domaćin obuke za operatere specijalnih postrojbi gdje su vojnici učili kako prepoznati dob i temperament konja i drugih tovarnih životinja. Također su uvježbavali terensko jahanje i tehnike utovara opreme.