Ruska invazija na Ukrajinu pokrenula je tektonske promjene u Europi koja je krajem Hladnog rata postupno počela smanjivati obrambene proračune. Značajan broj članica NATO-a povećao je vojnu potrošnju u strahu od ruske ekspanzije, a u toj militarizaciji prednjači Poljska nedavno podigavši budžet za obranu na tri posto te za skorašnju budućnost najavljuje povećanje na čak pet posto. Povećanja su osmišljena da odvrate i, ako bi to bilo potrebno, poraze Rusiju u slučaju da krene marširati na zapad. Poljska je u povijesti bila poprište osvajanja većih i moćnijih susjeda, a kupnja najmodernije vojne tehnike snažan je signal da su ti dani prošli. Ova je država je, slažu se mnogi vojni analitičari, na putu da postane najveća i najsofisticiranija nenuklearna vojna sila Starog kontinenta
Militarizacija Poljske ne temelji se isključivo na pripremi za prijetnje koje dolaze iz Kremlja, već istovremeno odražava želju Varšave da se više ne oslanja na snagu riječi koje su u prošlosti obećavale zaštititi je od raznih osvajača. Djelomično potaknuta ruskom invazijom na Ukrajinu u veljači 2022., poljska vlada objavila je u ožujku planove da udvostruči veličinu svojih oružanih snaga na 300.000 pripadnika i potroši najmanje tri posto BDP-a na obranu. To uključuje povećanje tenkovske flote na 1000 najsuvremenijih oklopnjaka i dodavanje 600 novih haubica poljskim kopnenim snagama, kao i značajna ulaganja u protuzračnu obranu, uključujući nove borbene avione i druge najmodernije protuzračne sustave.
Poljska zbog svojeg geografskog položaja ima dugu povijest vojnog angažmana još od 10. stoljeća. Sadašnje oružane snage vuku korijene iz ranog 20. stoljeća, no povijest poljske vojske u najširem smislu seže mnogo dalje. U prošlosti je tako nekoliko puta obnavljana nakon raspuštanja koja su izazvala brojne nacionalne ustanke. Velik broj Poljaka također je služio u vojskama brojnih sila, nekadašnjih carstava Rusije, Austro-Ugarske i Njemačke.
Poljska vojska ponovno je stvorena 1918. upravo od elemenata tri vojske - ruske, austrougarske i njemačke - te naoružana opremom preostalom nakon Prvog svjetskog rata. Snage su se tijekom Poljsko-sovjetskog rata (1919. – 1922.) proširile na gotovo 800.000 pripadnika, ali su smanjene nakon uspostave mira.
Ustrajnost 'ukletih vojnika'
Na početku Drugog svjetskog rata, 1. rujna 1939., nacistička Njemačka napala je Poljsku. Poljske snage bile su svladane njemačkim munjevitim napadom, a samo dva tjedna poslije njemačkog Blitzkriega uslijedila je invazija Sovjetskog Saveza. Neke su poljske snage pobjegle iz okupirane zemlje i pridružile se savezničkim snagama koje su se borile na drugim bojišnicama, a one koje su ostale u Poljskoj razdvojile su se u gerilske postrojbe prozapadno orijentirane Domovinske vojske i komunističke Narodne armije, koju je podupirao Sovjetski Savez, ali i čitav niz drugih borbenih organizacija koje su osnovale brojne poljske političke stranke da bi se borile protiv nacista.
Sovjeti su svojim prodiranjem na zapad zabranili Domovinsku vojsku, čije su postrojbe ostale u šumama da bi se borile ovog puta protiv komunističkog režima koji je instaliran u Poljskoj nakon Drugog svjetskog rata i ti su borci u narodi postali poznati kao 'ukleti vojnici', dok je Moskva oformila poslijeratnu komunističku Poljsku narodnu armiju.
Premda su i Zapad i Sovjetski Savez davali jamstva Poljskoj o teritorijalnom suverenitetu zemlje, država je nasilno postala sovjetski satelit. Taj je proces uključivao pogubljenje skoro cijelog poljskog časničkog zbora i deportaciju 1,5 milijuna Poljaka u središnju Aziju. Zapadni saveznici također su izdali slobodne poljske legije, čak ih nisu ni priznali na savezničkoj paradi 1945. te su dodatno učvrstili Staljinovu vlast nad pola Europe, čime je vojske osvojenih država učinio zarobljenicama Varšavskog pakta sve do pada komunizma.
Prestiž poljske vojske pod komunističkom vladavinom rapidno je padao sve do dolaska demokracije jer je ju tadašnja vlada koristila za ranije spomenuto preseljenje etničkih manjina odmah nakon rata tijekom Operacije Visla te za nasilno gušenje oporbe u nekoliko navrata, ali i procesa demokratizacije nekadašnje Čehoslovačke u poznatom Praškom proljeću 1968. Sovjeti su u Varšavi instalirali i lojalne generale kako bi osigurali to da pouzdana skupina časnika kontrolira jednu od najmanje pouzdanih vojski u Varšavskom paktu.
Zvono na uzbunu
Nakon siječnja 1990. i raspada komunističkog bloka naziv vojske promijenjen je u Oružane snage Republike Poljske kako bi bio u skladu s novim službenim nazivom poljske države. Nakon raspuštanja Varšavskog pakta Poljska je primljena u NATO 12. ožujka 1999., a poljske oružane snage započele su veliku reorganizaciju kako bi se uskladile s novim zapadnim standardima.
Stradajući u europskim sukobima moći, Poljska je naučila lekciju i ovaj put zauzela snažno prozapadno i antirusko stajalište, a poljsko gospodarstvo u procvatu omogućilo je Varšavi da troši značajne svote novca na obranu danas jedinstvene države. Nedavna ruska invazija na poljskog susjeda Ukrajinu zazvonila je Poljacima na uzbunu pa su zauzeli čvrst stav u namjeri odvraćanja svakog daljnjeg ruskog kretanja prema zapadu.
Pokušaji Rusije da iskoristi svoj povoljan položaj u lancima opskrbe energijom i hranom kako bi izvukla ustupke od EU-a doveli su Poljsku u neizvjestan položaj jer je Ukrajina ne samo sve bliži saveznik Varšave, već i glavni branik od ruske ekspanzije u istočnoj Europi. Također treba primijetiti da je Rusija pojačala militarističku retoriku u odnosu na Poljsku, primjerice nepoštivanjem žrtava masakra u Katinu i sugeriranjem da bi ta zemlja trebala biti sljedeća na redu za 'denacifikaciju'.
Zamjenik premijera i ministar obrane Poljske Mariusz Blaszczak kazao je u više navrata da je cilj Varšave izgraditi najjače kopnene snage među europskim članicama Sjevernoatlantskog saveza u Europi. Zahvaljujući tekućim investicijama, Poljska je nedavno podigla obrambeni proračun na već spomenutih tri posto BDP-a te je on jedan od najviših u NATO-u, a novi cilj je povećati taj budžet na čak pet posto. Takvim povećanjem Poljska bi 'prešišala' Grčku, koja izdvaja 3,82 posto za obranu, i Sjedinjene Američke Države, koje preusmjeravaju 3,52 posto BDP-a u obrambeni sektor.
Odmah nakon ruske agresije na Ukrajinu, Poljska je krenula u najveću nabavu konvencionalnog američkog oružja u povijesti. Varšava je već u ožujku ove godine potpisala ugovor od 4,75 milijardi dolara za rakete Patriot kako bi ojačala svoj proturaketni obrambeni sustav. Budući da je rat u najbližem susjedstvu napredovao, krajem svibnja od Washingtona je zatražila dodatnih šest sustava Patriot.
Oklop s Dalekog istoka
Istovremeno je postavila temelje za najveću kupnju tenkova ikada, naručivši od SAD-a 250 primjeraka modela M1 Abrams za 1. varšavsku oklopnu brigadu, dio novoustrojene 18. mehanizirane divizije. Prvi će stići 2025. godine, a u međuvremenu američka vojska posuđuje poljskim kopnenim snagama 28 primjeraka M1A2 te se oni koriste u novoj akademiji za obuku vojnika koji će upravljati tenkovima Abrams na poligonu Biedrusko u Poljskoj.
Budući poljski tenkovi američke proizvodnje najnovija su inačica glavnog borbenog modela. Predstavljen ranih 1980-ih, M1A2SEPv3 uključuje više od četiri desetljeća poboljšanja, što se odnosi na veći glavni top od 120 milimetara, oklop od osiromašenog urana, daljinski upravljane strojnice CROWS-LP, infracrvene ciljnike treće generacije, hardver i softver za digitalno upravljanje, kontrolu i komunikaciju te novi Ammunition Data Link koji omogućuje korištenje računalno kontroliranog streljiva za tenkovsko oružje.
U opravdanom strahu od ruskih prijetnji, Poljska je nastavila jačati svoje obrambene sposobnosti traženjem partnera i izvan NATO-a, a pronašla ga je u vojno-tehnološkom divu na Dalekom istoku. Varšava je, naime, nedavno dogovorila s Južnom Korejom nabavu 980 tenkova K2 Black Panther, 648 samohodnih haubica K-9 Krab i 48 naprednih školskih/lakih borbenih zrakoplova FA-50. Uvest će tako prvu seriju od 180 tenkova K2PL, s još 800 njih proizvedenih u Poljskoj pod imenom Wilk (Vuk).
Riječ je tenku tehnološkog giganta Hyundaija, a u istoj je kategoriji kao američki Abrams. Poput spomenutog američkog tenka, K2PL je također opremljen glavnim topom od 120 milimetara iako mu je cijev nešto duža da bi joj se omogućila veća brzina. Top se opslužuje automatskim sustavom punjenja, smanjujući ljudsku posadu na tri osobe. K2PL je teško oklopljen i uključuje korejski sustav aktivne zaštite dizajniran za presretanje nadolazećih raketa i protutenkovskih projektila. Teži 55 tona, što ga čini lakšim od 68 tona teškog M1 Abramsa.
Tenkovi M1A2 i K2PL zamijenit će model T-72 iz doba Hladnog rata te nešto novije PT-91 Twardy i Leopard 2PL. Time će Poljska s 972 starija oklopnjaka prijeći na 1280 novih modela. Naručeni tenkovi učinit će poljsku oklopnu flotu najvećom i najmodernijom u europskom NATO-u. Do 2030-ih ta država će ih imati više nego Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačka, Francuska, Nizozemska, Belgija i Italija zajedno.
Obrana strateški važnog Baltika
Valja reći da je Rusija kao najveći svjetski operater tenkova imala njih 2800 u aktivnoj službi prije početka invazije na Ukrajinu, s još 10.000 starijih modela u skladištu. Rusija je, prema procjenama, samo u prvih šest mjeseci rata izgubila najmanje 989 svojih najboljih oklopnih vozila. Američka vojska je druga sa 6333 tenka, od kojih je oko polovica u aktivnoj službi, a Kina je treća s procijenjenih 5800 tenkova.
Vjerojatno najveće ulaganje u obranu koje Poljska namjerava osigurati nabava je 500 HIMARS-a iz SAD-a. Riječ je o topničkom sustavu višecijevnih raketnih bacača proizvođača Lockheed Martina, kojih američka vojska u svojem sastavu ima 410. Taj sustav postao je prekretnica za Ukrajinu jer je sa samo njih desetak nanijela Rusiji značajne gubitke pogađajući ključne mete poput skladišta goriva i streljiva te zapovjednih i kontrolnih središta. Ako se pridodaju dvije godine ranije naručena 32 američka višenamjenska borbena aviona tipa F-35 u njihovoj najnovijoj inačici Block 4, ruski balistički kišobran gotovo da i nema šansi u srazu s Poljskom.
Treba imati na umu to da poljske obrambene sposobnosti također služe kao štit za strateški važan Baltik. Varšava je učvrstila odnose s Vilniusom i podržala litavsku zabranu tranzita prema ruskoj enklavi Kalinjingradu usred rastućih graničnih napetosti s Bjelorusijom. Ovi važni iskazi potpore u oštroj su suprotnosti s nekim drugim silama EU-a koje su se umjesto toga odlučile za popuštanje. Uz učvršćivanje obrambene crte na Baltiku, Poljska je također ratificirala stalnu prisutnost američkog 5. korpusa vojske i traži sve veće veze s britanskom vojskom. Dok mnoge nacije traže militarizaciju suočene s prijetnjama, poput Japana, Njemačke, Španjolske i baltičkih država, Poljska je došla na čelo ovih napora postavljajući se kao prva crta europske obrane. Uz povijesne tragedije koje su još uvijek ugrađene u njezino kolektivno pamćenje, čini se da Poljska više neće biti zatečena nespremna.