Epidemija je proteklih godinu dana preko noći promijenila i živote naših školaraca. Nastava od kuće, druženje na distanci, nošenje maski, sve to odrazilo se, osim na školovanje, i na njihovo psihofizičko stanje
Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba u središnjem Dnevniku HTV-a rekla je da je neupitno da su pandemija i potresi ostavili značajan trag na djeci.
- Devet posto djece ima povišenu razinu aneksioznosti, a 14 posto ima simptome PTSP-a. Više od polovice ponekad ima teškoće koncentracije, nametajuće slike stresnih događaja, a oko polovica ponekad pokazuje osjećaj praznine, tuge, zabrinutost za članove obitelji..., a preko 50 posto djece pokazue strah da ostanu sami kod kuće, rekla je. Istaknula je i da je nepravedno stavljati djeci na leđa osjećaj odgovornosti i krivnje za potencijalnu zarazu članova obitelji.
Gordana Kuterovac Jagodić s odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u zagrebu rekla je da izolacija najteže djeci koja su u prijelaznom razdoblju - prvašići, petaši, osmaši i brucoši, jer se njima na uobičajenu razvojnu krizu, kad se moraju prilagoditi na nove razvojne zadatke, nadovezuju pandemija i potres.
- Još moramo istražiti koliko će sve ovo utjecati na stjecanje znanja djece, ali pokazuje se da djeci nije svejedno idu li u školu ili su online. Pedest posto osnovnoškolaca kaže da im je teže online, dok to u srednjoj školi tvrdi njih 30 posto. Također, odličnim učenicima manje smeta online nastava, dok je onima koji su slabijeg školskog uspjeha online nastava teža, rekla je.