Ribnjak koji bi mogao biti jedinstven podijeljen je na dva dijela, njime upravljaju dvije ribičke udruge i vrijede različita pravila pecanja s jedne i s druge strane žice. Između Čepina i Vladislavaca, nedaleko od Osijeka, nalaze se najveći ribnjaci za sportski ribolov u tom dijelu Slavonije. Unatoč ukupnoj površini od preko 13 hektara, na tome mjestu zbog podijeljenosti ne mogu se održavati međunarodna ribička natjecanja
Sportsko ribolovno društvo (SRD) Čepin organizira natjecanja na koja, zbog 15 vrsta riba odlične kvalitete, veličine ribnjaka od devet hektara i njegove opremljenosti, dolaze ribiči iz Mađarske, Slovačke, Makedonije, Srbije, Bosne i Hercegovine.
'Kažu nam da bi ova dva ribnjaka trebalo spojiti kako bi se moglo prirediti pravo veliko međunarodno natjecanje', ispričao nam je ribočuvar Roman tijekom posjeta ribnjaku koji on čuva nedaleko od željezničke stanice u Vladislavci,a.
Na ribnjaku SRD-a Čepin ribiči pecaju raspoređeni u boksove širine osam metara, a između njih mora biti 20 metara razmaka. Takva su pravila obavezna za domaća natjecanja. Ali kada bi se upustili u međunarodne vode, razmak između boksova morao bi biti 50 metara, a ribnjak nema dovoljnu dužinu obale za pristojan broj natjecateljskih boksova.
S druge strane žičane ograde, preko koje se dva društva gledaju pomalo preko nišana, nalazi se četiri hektara veliko carstvo čepinske Ribolovne udruge 'Šaran – hrvatski branitelji'. Vodenu površinu kupio je član udruge Ivica Vanđa prije nekoliko godina od ciglane Opeka koja na toj lokaciji više od pola stoljeća kopa glinu za vlastite potrebe, pa su tako nastale ogromne iskopine usred slavonskih polja.
Vanđa se dogovorio s direktorom Josipom Šimićem i zamijenio poljoprivredno zemljište za ribnjak koji je potom dao na besplatno korištenje svojoj udruzi. No Vanđa ima planove i za širenje, što bi moglo pomrsiti račune ribičima s drugog ribnjaka. 'U pregovorima smo s vlasnikom Opeke da otkupimo i drugi ribnjak, ali za sada je problem previsoka cijena', otkrio nam je Vanđa.
U međuvremenu SRD Čepin prikuplja novce za kupovinu 20 šarana teških između 18 i 20 kilograma za veliko natjecanje, koje će se održati 1. rujna. Šarane kapitalce pustit će u vodu kako bi povećali ulog natjecatelja. 'Donacije? Zar su ribe tako skupe?', pitali smo Romana. 'Prije nekoliko dana nazvao nas je jedan ribič i ponudio šarana od 16,8 kilograma na prodaju. Predsjednik je izvadio 700 kuna i platio', ispričao je ribočuvar, izračunavši potom da će ih poribljavanje kapitalcima pred natjecanje koštati barem 16 tisuća kuna.
Ribič namjernik na čepinskim ribnjacima mora biti spreman na dvostruka pravila. U SRD-u Čepin dnevnu kartu platit će 60 kuna, s tim da može kući odnijeti jednu ribu do pet kilograma težine. Domaći vlasnici godišnjih dozvola plaćaju 450 kuna, seniori i seniorke, 250 kuna juniori i juniorke, a kadeti samo 50 kuna. SRD Čepin je član Zajednice sportskih ribolovnih društava Osijeka pa se tako s godišnjom dozvolom može riboloviti na svim vodama oko Osijeka osim u Baranji.
RU 'Šaran' nije član zajednice pa ne može ni davati njihove dozvole, ali zato daju jeftinije dnevne karte. Mjesto za pecanje košta 30 kuna, može se baciti najviše tri štapa, a kući se nosi neograničen broj riba, ali ne teže od četiri kilograma, s tim da se cijena određuje prema cjeniku. Kilogram šarana, primjerice, stoji 20 kuna.
Na oba ribnjaka, zapravo, njeguje se osnovna ideja sportskog ribolova, a ona glasi - ulovi i pusti. Suvremenim ribičima nije toliko do pojedenog ulova koliko do nadmetanja sa što većom stanovnicom omiljenog izletišta. Zato se opremaju sve kvalitetnijim mamcima i štapovima, ulažu vrijeme i snagu vlastitih mišića kako bi na površinu izvukli rekordno teškog amura, šarana ili soma. Potom poziraju svom kolegi s fotoaparatom, držeći ulov s obje ruke i gledajući u njega. Ako se radi o zaista velikoj vodenoj životinji, posebice ako se osvoji vodeće mjesto na natjecanju, tada fotografije objavljuju specijalizirani ribički časopisi, kojih je nekoliko u Hrvatskoj.
Međutim, zastarjelo je kapitalce danas pecati na žive mamce ili polutruli kukuruz. Uostalom, ugnjila hrana je i zabranjena kao prihrana za privlačenje riba, pa se može koristiti jedino kao mamac na udici. 'Ribiči sve više smišljaju vlastite recepte za bojle da bi neobičnim okusima dobili ribu na udicu.' Bojle su posebni suvremeni mamci, a jedan od recepata, ugrubo, glasi ovako: zamijesi se koncetrirana hrana za piliće s pšeničnim brašnom, doda se 10 jaja da se masa poveže i zatim aroma po želji. Može se koristiti arome južnog voća, jagoda, ili začina. 'Što neobičniji okus, tim bolje za ribu da se ne navikne. Važno je imati dobru aromu. Ja svoju plaćam 20 eura po boci od 20 mililitara', odao nam je dio svoje tajne Roman, također pobornik vraćanja riba nakon ulova u ribnjak.
Kako bi se pravilo ulovi i pusti moglo primijeniti, na oba ribnjaka obavezna je mekana prostirka na koju se stavlja ulovljena riba kako se ne bi ogrebla na travi prije fotografiranja i puštanja natrag u njen vodeni svijet.
