Kako piše Spiegel, Europska unija je i prije posljednje tragedije na svojim južnim granicama uspješno detektirala brodove pune migranata. I malteške i talijanske vlasti često su znale prepoznati brodove u svojim teritorijalnim vodama, kao što je bio slučaj 2011. s izbjeglicama iz Libije. No to nije spriječilo stradavanja (tad su, naime, preminula 63 od 72 putnika na brodu) te se kao glavni problem ipak ne pokazuje puko praćenje migracijskih tokova prema Uniji, već koordinacija spašavanja na moru.

Službena verzija na temu zaštite europskih granica je, pak, nešto drugačija. Povjerenica za unutarnje poslove Cecilia Malmstrom izjavila je tako da će novi, poboljšani program za zaštitu granica Eurosur zaštititi izbjeglice od smrti jer će se njime brže identificirati brodovi puni migranata. Radilo bi se o kombinaciji bespilotnih letjelica, senzora i satelita te bi se tako nadgledao čitav prostor Mediterana, a program službeno započinje u sedam država članica u prosincu.

No u programu Eurosura ništa se jasno ne navodi o planu spašavanja te ta odgovornost nanovo potpada pod pojedinačne odluke u državama članicama. Kritičari, kako podsjeća Spiegel, govore o golemom trošku novog sustava (fondacija Heinrich Böll spominje mogući iznos od 874 milijuna eura) te o manjku koordinacije s vlastima u Alžiru i Libiji. Tamošnje bi vlasti preko kretanja bespilotnih letjelica lako saznale kada isplovljavaju brodovi s izbjeglicama, a već je niz humanitarnih organizacija upozorilo na postupanje s izbjeglicama u tim zemljama.

Problem novog sustava je i pravni, kako piše EUobserver. Naime, zbog zabrane letenja bespilotnih letjelica u komercijalnom zračnom prostoru EU-a, agencija za nadzor granica Frontex razmišlja o uvođenju tzv. 'letjelica s opcijom pilota' s kojima se može upravljati i s kopna. Prema izvještaju Komisije iz 2012, razvija se čak 400 različitih sustava bespilotnih letjelica u 19 država članica.