Lukav plan eksplodirao mu je u lice, a tri godine kasnije Velika Britanija još uvijek pokušava provesti Brexit koji je omogućio David Cameron. Osnovni problem je to što nije postojao plan na koji način bi se taj izlazak trebao realizirati jer je Cameron računao s pobjedom.

Ubrzo nakon poraza na referendumu pokupio je stvari i otišao iz Downing Streeta 10, a nered koji je napravio ostavio je nasljednici Theresi May da ga posprema. U isječcima iz memoara koje su objavili Times i Sunday Times Cameron navodi da ne žali zbog raspisivanja referenduma jer je bio 'neophodan' i 'neizbježan', već zbog ishoda, a žao mu je i zbog podjela koje je time izazvao.

Cameron u memoarima piše kako svakodnevno razmišlja o posljedicama i 'očajnički' se brine zbog onoga što će se dogoditi. Međutim, žali se da je bio u nepovoljnom položaju u kampanji za referendum o izlasku iz Europske unije jer su se Boris Johnson i Michael Gove, prvaci kampanje za raskidanje veza s Bruxellesom, 'ponašali grozno' napadajući vlastitu vladu te su skretali pogled s ružnih stvari koje je činila njihova strana. Kao premijer, Cameron je osjećao da ne može jako uzvratiti, što je rezultiralo 'asimetričnim ratom'.

Opleo je po Johnsonu koji, prema njegovim riječima, 'nije vjerovao' u Brexit, ali ga je podržao zbog karijere. Johnson je želio postati 'miljenik stranke' te 'nije želio riskirati i dopustiti nekom drugom s visokim profilom, posebno Michaelu Goveu, da osvoji krunu', tvrdi Cameron. Michaela Govea, nekada bliskog prijatelja, nazvao je 'lažljivim i nelojalnim'. 'Bio je nelojalan meni, a kasnije i Borisu', poručio je bivši premijer te naglasio da se referendum o izlasku iz Europske unije pretvorio u psihodramu Konzervativne stranke. Na koncu je priznao i da je bio 'vrlo depresivan' zbog napuštanja funkcije premijera.

'Duboko žalim zbog ishoda i prihvaćam to da moj pristup nije uspio. Odluke koje sam donio pridonijele su tom neuspjehu. Nisam uspio', napisao je u memoarima, prenose britanski mediji.

Cameron je sa svega 43 godine 2010. godine postao najmlađi britanski premijer još od 1812. i lorda Liverpoola. Na vlast je došao ovjenčan slavom kao političar koji je vratio konzervativce na vlast nakon 10 godina debele hladovine u koju ih je smjestio Tony Blair.

U karijeri ga je pratila etiketa dečka s Etona, odnosno bogataša i snoba. David Cameron pohađao je ekskluzivnu privatnu školu Eton, a potom je studirao na Oxfordu, na kojem je 1988. godine diplomirao filozofiju, politiku i ekonomiju. Eton je škola koju je pohađalo 20 britanskih premijera, a u nju je išao i aktualni Boris Johnson, kao i prinčevi William i Harry.

Tada je bio član ekskluzivnog i tajnog kluba Bullingdon, kao i Johnson, poznatog po divljim zabavama začinjenima hektolitrima alkohola. Cameron je u memoarima konačno priznao ono o čemu se često pisalo - to da je tijekom školovanja pušio marihuanu i da je nakon jednog incidenta zbog toga skoro izbačen iz škole. Odbacio je pak neke od priča o bizarnim ritualima koje su objavljene u neautoriziranoj biografiji 'Zovi me Dave', posebno one koje se tiču svinjske glave.

Nakon školovanja Cameron brzo ulazi u Konzervativnu stranku, a jedno vrijeme radio je kao glasnogovornik premijera Johna Majora. Nakon više pokušaja 2001. izabran je za zastupnika Witneyja, blizu Oxforda. Njegov uzlet počinje koncem 2005., kada je zamijenio Michaela Howarda na dužnosti predsjednika stranke.

Unatoč mladosti i relativnom nedostatku iskustva, uspio je zadobiti naklonost ključnih ljudi u stranci, odlučnoj da se okrene novoj generaciji koja bi se nadmetala s revitaliziranom Laburističkom strankom. Camerona se smatra socijalno liberalnim, ali još uvijek zastupa i tradicionalna konzervativna uvjerenja.

Nakon što je postao premijer morao je odbaciti optužbe o 'društvenom elitizmu', posebno u njegovu kabinetu u kojem su dominirali bijelci, stari etonovci te diplomci Oxforda i Cambridgea.

Zemlju je dobro vodio u vrijeme velike ekonomske krize koja je tresla svijet u to vrijeme, ali mandat su mu obilježila dva referenduma - onaj o škotskoj neovisnosti, na kojem je s cijelom vladom lobirao za ostanak i pobijedio, te onaj o izlasku iz Europske unije, nakon kojeg je ostao na gubitničkoj strani, zbog čega je morao otići s mjesta premijera.

Cameron u memoarima navodi da je jedan od trenutaka na koje je najviše bio ponosan tijekom mandata bilo uvođenje istospolnog braka, iako se brinuo i kolebao oko toga te suočio sa žestokim protivljenjem unutar stranke. Bila je to jedna od najspornijih tema oko koje su vođene teške debate, a pitanje je podijelilo stranku. Danas mu je žao što se suzdržao od glasanja o prijedlogu Iaina Duncana Smitha da se blokira pravo gej parova na posvajanje djece.

'Trebao sam proaktivno podržati to pravo', napisao je Cameron, navode britanski mediji.

Cameron je oženjen Samanthom Sheffield, izdankom bogate aristokratske obitelji, s kojom je imao četvero djece. Njihovo prvo dijete Ivan Cameron od rođenja je bolovao od cerebralne paralize i rijetkog oblika teške epilepsije koji se zove Ohtaharin sindrom.

Ivan je preminuo u veljači 2009. godine, dok je Cameron bio šef oporbe, što je izazvalo veliku medijsku pozornost te je javnost tugovala s njim. Britanski premijer Gordon Brown službeno je u parlamentu pročitao poruku potpore i izjavio sućut obitelji. Kraljica Elizabeta II također je poslala privatnu poruku sućuti obitelji Cameron.

'Ništa, apsolutno ništa ne može vas pripremiti na gubitak tog dragog dječaka na ovaj način. Kao da se svijet prestao vrtjeti', napisao je Cameron u memoarima te je naglasio da su Brownova 'toplina i humanost' mnogo značile i njemu i supruzi Samanthi.

Poznat je po tome da voli slobodno vrijeme, neradne nedjelje i duge ljetne godišnje odmore.

Autori njegove biografije 'Cameron: Gotovo konzervativac' Francis Elliotta i James Hanning napisali su da bivši britanski premijer ima neobičnu vještinu - savršeno dobro može razdvojiti privatni od poslovnog života, tako da ga nevolje i kriza u kojoj se Velika Britanija nalazila ne mogu izbaciti iz uobičajene nedjeljne rutine, a posebno da odrijema poslije ručka nakon nekoliko čašica vina.

Biografi navode da je veliki ljubitelj tenisa, vrhunskog vina i karaoka, na kojima mu je najdraže pjevati nešto iz opusa Smithsa ili Pink Floyda.

Britanija još uvijek nije na čistu oko Cameronova naslijeđa, a njegovi memoari barem donekle trebali bi osvijetliti njegovu stranu priče.