Ususret 100. obljetnici osnivanja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a ona je službeno oformljena ujedinjenjem Države SHS sa Srbijom i Crnom Gorom 1. prosinca 1918., ovih dana u više crnogorskih gradova ponovno su osvanuli plakati na kojima je napisano 'Nikad više 1918', a kojima se optužuje Srbija za 'nemilosrdnu odmazdu i represiju nad narodom Crne Gore' u prvim godinama nakon završetka Prvog svjetskog rata
Plakati su, prenosi crnogorska državna televizija, osvanuli u Podgorici, Budvi, Baru, Pljevlji i Kotoru, povodom, kako se ističe na njima, '100 godina od srpske okupacije i sramne Podgoričke skupštine koja je označila kraj crnogorske države'.
U pojašnjenju na plakatima stoji napis 'Povodom ulaska Drugog jugoslavenskog dobrovoljačkog puka na teritorij današnje Crne Gore, vojvoda Živojin Mišić naređuje da se na teritoriju koji je naša vojska okupirala uguši svaka agitacija, svim sredstvima, kojima možete raspolagati bez ikakvog prezanja'.
vezane vijesti
Pored slogana 'Za pravo, čast i slobodu Crne Gore', na plakatu se nalazi tekst u kojem se navodi da 'u nemilosrdnoj odmazdi i represiji nad narodom Crne Gore počinjenim od strane Srbije, njezine vojske, žandarmerije i domaćih izdajnika u njezinoj službi, zbog aktivnog otpora okupaciji i aneksiji svoje domovine, jedne od najstarijih balkanskih država, između prosinca 1918. i kolovoza 1929. godine, u vrtlogu pakla i smrti nestalo je nekoliko tisuća ljudi'.
Iza plakata, prema pisanju crnogorskog portala Analitika, stoji skupina građana koji su najavili nastavak lijepljenja plakata i u ostalim gradovima Crne Gore.
Kako javlja RTCG, neimenovani autori poručili su s plakata da se navršava '100 godina od zločina i sramote bijelog terora'. Valja napomenuti kako pridjev 'bijeli' dolazi od bijele boje glasačkog listića kojim se stanovništvo nakon Prvog svjetskog rata izjasnilo za ujedinjenje Crne Gore sa Srbijom, dok su zeleni glasački listić koristili protivnici ujedinjenja te se za njih i danas koristi izraz 'zelenaši' i označava borce za nezavisnu Crnu Goru.
Skupina građana koji stoje iza plakata navodi kako je prvih dana okupacije ubijeno više od 3200 ljudi te kako je opljačkano i zapaljeno više od 5800 domova, a 'uhićeno je i mučeno' više od 4700 muškaraca, žena i djece, dok je 'prognano ili primorano u egzil više od 3000 crnogorskih obitelji'.
'U gotovo svakom naselju kroz koje su prošle srpske kaznene postrojbe silovane su žene i djevojke, uslijed kojih je veliki broj njih počinio samoubojstva. Čitava Crna Gora prošla je kroz sramoćenja neviđena u njezinoj cjelokupnoj povijesti', navode autori popratnog teksta na plakatima.
Do srpske okupacije Crne Gore došlo je odmah nakon što se krajem Prvog svjetskog rata s crnogorskog teritorija povukla austrougarska vojska, dok se crnogorski kralj Nikola I s vladom nalazio u izbjeglištvu u Francuskoj. Situaciju su iskoristili prosrpski elementi u Crnoj Gori sazvavši nelegalnu Podgoričku skupštinu, a koju nije sazvao postojeći crnogorski parlament niti crnogorski vladar.
Pored toga, skupština je sazvana u Podgorici, ne u tadašnjem glavnom gradu Cetinju, a neustavno je i samo njeno ime. Crnogorski ustav je, naime, poznavao samo Narodnu skupštinu, dok je skupština koja je donijela nelegalnu odluku o ujedinjenju nazvana Velika narodna skupština, po uzoru na srpski ustav.
Temeljem te odluke Crnu Goru okupirale su snage vojske Kraljevine Srbije, ojačane četničkim skupinama koje je vodio Kosta Pećanac. Za početak okupacije uzima se iskrcavanje srpskih snaga kod Bara i Budve, a sama akcija je bila provedena radi tobožnjeg oslobađanja Crne Gore od austrougarskih snaga, što nije odgovaralo istini jer su crnogorske snage otprije oslobodile krajeve, čemu ide u prilog činjenica da srpske snage u 'oslobodilačkom' pohodu uopće nisu imale gubitaka.
Zbog srpske okupacije u Crnoj Gori vrlo brzo izbija tzv. Božićni ustanak, koji su Srbi umanjivali nazivajući ga propagandom. Ustanak je prerastao u crnogorski građanski rat u kojem su na jednoj strani sudjelovale pristaše neovisnosti, a s druge pristaše ujedinjenja sa Srbijom. Rat je potrajao sve do 1929., kada su ubijeni posljednji crnogorski ustanici.
Srpska okupacija popraćena je progonom bilo kakvog oblika crnogorstva, a okupirana Crna Gora pretrpjela je brojna oduzimanja elemenata svoje državnosti. Regent Aleksandar Karađorđević dekretom je ukinuo Crnogorsku pravoslavnu crkvu oduzevši joj imovinu i osnovao Srpsku pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori. Samo ime Crne Gore je obrisano te više nije postojala ni kao zemljopisni pojam.
