Odrastao je na seoskoj grudi u Nižnjem Novgorodu, sam se školovao radeći uz studij fizike, a raspad Sovjetskog Saveza iskoristio za stvaranje poslovnog imperija i danas ga ubrajaju među deset najbogatijih ruskih oligarha. Kralj aluminija Oleg Deripaska nije mogao preko noći stvoriti svoje poslovno carstvo bez mutnih poslova, jake umreženosti s političkim strukturama i mafijaških krugova.

Tom i takvom Deripaski Cipar je u ožujku ove godine, uz oligarhovu velikodušnu investiciju u ovu zemlju, velikodušno dao državljanstvo ili, kako to popularno zovu, zlatnu putovnicu. Dao ju je i njegovu zemljaku Alexanderu Ponomarenku, industrijalcu teškom tri milijarde dolara, poznatim po tome što je kao veliki ruski rodoljub Vladimiru Putinu izgradio palaču za privatno korištenje vrijednu 350 milijuna eura. U zadnje četiri godine Cipar je zlatne putovnice dao stotinama pripadnika ruske i ukrajinske elite, tajkunima iz Kine, Irana, Saudijske Arabije, a ni Srbima nije mrzak. Potkoženim dečkima otok se ne sviđa zbog blage klime, nego zbog toga što s ciparskom putovnicom postaju državljani članice Europske unije.

A dečke to i malo košta. Do 2016. Ciprani su davali državljanstvo svakome tko uloži pet milijuna eura u ciparske nekretnine, tvrtke ili državne obveznice, ali sada ga mogu dobiti i na 'rasprodaji': ako petorica investitora skupi 12,5 milijuna, zlatnu putovnicu će svaki platiti samo 2,5 milijuna eura. Otok je na taj način zaradio 4,8 milijardi eura, a od 2008. državljanstvo je prodao lijepom broju od 1685 'stranih investitora' i 1651 članu obitelji.

Cipar nije jedina zemlja zlatnih putovnica. Štoviše, Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) sredinom ovoga listopada izašla je s crnom listom na kojoj je 21 zemlja - od Bahama i Kolumbije do Katara i Paname - s najvećim brojem prodanog državljanstva ili prava boravka, naglašavajući da su zlatne putovnice sve ozbiljnija prijetnja međunarodnoj borbi protiv utaje poreza, prikrivanja imovine, pranja novca, financijskih malverzacija i izbjegavanja sankcija nametnutih pojedinim zemljama.

Program dobivanja državljanstva neke druge zemlje investiranjem u njoj (CIP) počeo je 1984. u bivšoj britanskoj koloniji St. Kitts i Nevis, kada se firma Hanley i partneri (britanska savjetodavna tvrtka za dobivanje državljanstva i prava boravka sa sjedištem u Londonu i 25 ureda u svijetu) dosjetila da ova dva siromašna karipska otoka s nekih 55.000 stanovnika ponudi svjetskim biznismenima kao rezervnu domovinu. St. Kitts i Nevis postali su naročito traženi nakon 2009., kada se s njihovim vizama moglo putovati u 26 država šengenske zone, a sama tvrtka brzo je osvojila i druge karipske zemlje, postajući toliko jaka da je utjecala na izbore čelnih ljudi tih zemalja, onih koji odgovaraju interesima njezinih bogatih klijenata. Od Bahama do Grenade, male karipske zemlje od 2004. izdale su 16.000 takvih putovnica.

CIP je bogatima tako postao polica osiguranja: u doba jačanja nacionalizma, protekcionizma, izolacijske politike i strahova od financijske nestabilnosti u svijetu kapital se na taj način lakše premješta, brže kola, spašava i sakriva. Svaki oligarh i multimilijunaš 21. stoljeća koji iole drži do sebe danas mora imati barem dvije, možda i više putovnica.

Premda gotovo polovina članica EU-a nudi neku vrstu državljanstva ili prava boravka onima koji investiraju u njih, čime dobivaju putovnicu kojom bez vize mogu putovati u 150 do 170 zemalja, OECD je na crnu listu 21 najgorih stavio dvije Unijine zemlje (Cipar i Malta) te od europskih zemalja i Monako.

Monako je označen kao visokorizičan, a budući da ne naplaćuje porez na primanja, naročito je popularan među sportašima, od Novaka Đokovića do naših Marina Čilića i Ive Ljubičića.

Zlatna putovnica Malte posebno je popularna jer u toj Unijinoj državi 'zlatni građani' ne moraju u njoj boraviti ni dana godišnje, a za osrednjeg oligarha prava je sića donacija od 650.000 eura nacionalnom fondu za razvoj i obveza kupnje nekretnine u vrijednosti od 150.000 eura jer mu se otvaraju vrata u bilo koju članicu EU-a. Prema podacima MMF-a, mala Malta (također omiljena među Rusima, Kinezima i Arapima) od 2014. dobila je više od 800 novih 'zlatnih građana'. Zanimljivo je da OECD na crnu listu nije uključio Portugal, koji je od listopada prošle godine izdao 318 dozvola boravka osobama spremnima uložiti pola milijuna eura u portugalske nekretnine, od čega 248 kineskim bogatašima, 15 Rusima te po devet građanima Angole i Brazila. Jedno vrijeme bogataši su mogli lako doći i do mađarskog državljanstva ili stalnog boravka kupnjom njihovih državnih obveznica.

Međunarodne neprofitne organizacije Transparency International i Global Witness izašle su s podatkom da je Europska unija na taj način dobila 6000 novih građana i 100.000 osoba s pravom boravka, a OECD je izdao alarm jer su u kupovinu rezervnog državljanstva investirane - tri milijarde eura.

'Nacionalnost je postala trgovačka roba i opasan rizik zloporabe potencijalno opasnih pojedinaca. Zlatne putovnice prijetnja su našoj sigurnosti. Dobije li je neka opasna osoba, dobila ju je za cijelu Europsku uniju', upozorava povjerenica EU-a za pravosuđe Vera Jourova, govoreći to u vrijeme godišnjice nasilne smrti malteške novinarke Daphne Caruane Galizije, koja je istraživala upletenost domaćih političkih struktura s nekim vlasnicima malteških zlatnih putovnica.

Jednostavnost kojom najbogatiji pojedinci mogu dobiti drugo državljanstvo potkopava razmjenu informacija, tvrdi OECD. Ako sumnjivi državljanin Britanije ima ciparsku putovnicu, informacije o njegovim bankovnim računima u inozemstvu izmjenjuju se s ciparskim, a ne s britanskim službama. Sankcije nametnute Rusiji ili Iranu osjetit će običan živalj, ne i njihovi građani sa zlatnom putovnicom. Za portugalsku članicu Europskog parlamenta Anu Gomes praksa dobivanja državljanstva na takav način je 'apsolutno perverzna, nemoralna i alarmantna' jer ultrabogatima omogućava automatsko državljanstvo, dok manje privilegirani na njega čekaju godinama.

Bruxelles za sada to ne može zabraniti, ali povjerenica EU-a za pravosuđe priprema prijedloge za mnogo strožu kontrolu zlatnih kandidata, koji će biti objavljeni koncem godine.

Bilo kako bilo, najbogatiji se uvijek snađu. Kada su Britanci ljetos uskratili Romanu Abramoviču produžetak vize kao odgovor Rusima na aferu Skripal, Abramovič je preko noći postao državljanin Izraela. I to bez investicijskih obveza, jer Izrael daje državljanstvo svakoj osobi židovskog podrijetla koja želi biti građanin te zemlje.