Prije četiri godine u ovo vrijeme svijet je gledao neizvjesno prebrojavanje glasova u SAD-u, optužbe za izbornu prijevaru te prosvjede na ulicama koji su kulminirali velikim upadom Trumpovih razularenih pristaša u Kapitol početkom siječnja 2021. Kada su ankete proteklih tjedana pokazivale da bi moglo doći do još jednih neizvjesnih izbora, svi su bili zabrinuti da bi se taj scenarij mogao ponoviti.

Umjesto toga, sve je bilo završeno u jedan dan, pobjednik je bio jasan, a većina građana u Americi odlučila je da na čelu države ponovno želi gledati Donalda Trumpa. Bivši je, a i budući predsjednik osvojio ne samo dovoljan broj elektorskih glasova, nego i tzv. popular vote, odnosno glasove većine građana.

'Rezultati izbora bili su iznenađujući s obzirom na to da smo vrlo brzo saznali tko će biti sljedeći predsjednik SAD-a, ali nisu bili iznenađujući po pitanju pobjednika. Ankete su bile izjednačene, tako da smo stvarno mogli očekivati pobjedu ili Trumpa ili Kamale Harris. Razlika je u tome što mi promatramo izbore iz Hrvatske i očito ne možemo točno opipati puls američkog naroda. Očito je atmosfera u američkom društvu bila naklonjenija Trumpu i politike koje je on promovirao, poput gospodarstva i migracija, bile su najvažnije za Amerikance, što su pokazali rezultati izbora. Dakle nema prevelikih iznenađenja osim činjenice da je Trump stvarno nadmoćno pobijedio i da smo brzo saznali rezultate', kaže za tportal profesorica i stručnjakinja za međunarodne odnose s Fakulteta političkih znanosti Đana Luša.

Gdje su demokrati kiksali

Zbog anketa koje su pokazivale neizvjestan rezultat demokrati su trenutno možda pomalo i u stanju šoka, istraga gdje su pogriješili već je krenula, a i prva upiranja prstom u krivce. U svojim obraćanjima nakon rezultata i Kamala Harris, ali i aktualni predsjednik Joe Biden poslali su istu poruku da se borba nastavlja, međutim demokrati će se morati duboko zamisliti da shvate u čemu su pogriješili tako da su američki građani radije glasali za osobu koja ne samo da iza sebe ima presude, nego se u kampanji nije libila i šovinističkih i rasističkih izjava.

'Demokrati su pogriješili zato što se Biden nije ranije povukao iz utrke ili, eventualno, time što se uopće odlučio kandidirati za drugi mandat. Već je većini bilo jasno da su godine, u njegovu slučaju, učinile svoje i da je izgubio dio kognitivnih sposobnosti te je postao sve sporiji i umorniji. S druge strane, imao je protivnika koji je, unatoč otprilike istoj životnoj dobi, bio iznimno odlučan, energičan i svjež te je obišao cijelu Ameriku dok su se demokrati borili s iznenađenjem, odnosno Bidenovim napuštanjem utrke. Morali su se fokusirati na izgradnju nove kampanje i koliko god je ona bila kontinuitet Bidenove kampanje, trebalo je izgraditi lik i djelo Kamale Harris. Mislim da su se demokrati jednostavno izgubili u toj kampanji i nisu mogli naglasak staviti na teme koje su bitnije Amerikancima od prava na pobačaj, što je isplivalo kao okosnica njihove kampanje. Nastojeći graditi Harris kao relevantnu kandidatkinju, izgubili su puno vremena, entuzijazma i poleta, a Trump je to imao cijelo vrijeme svoje kampanje', smatra Luša.

Prve izlazne ankete pokazale su da su, generalno gledajući, Amerikancima najvažnije teme bile demokracija i ekonomija. Pobačaj kao tema, koju su demokrati stavljali u fokus, tek je bila na trećem mjestu po važnosti za Amerikance. Ekonomiju, koja je bila u fokusu onima koji su glasali za Trumpa, demokrati u kampanji nisu toliko isticali. U razgovorima koje su televizijske kuće vodile s prosječnim američkim građanima moglo se čuti da su i oni koji su ranije dali glas Bidenu sada glasali za Trumpa upravo zbog pitanja ekonomije. Stoga se posljednjih dana mogu čuti kritike na račun demokrata da uopće nisu u doticaju s narodom i onime što je građanima doista najvažnije. Luša kaže da se slaže s takvom procjenom.

Dvije glavne Trumpove poruke

'Sve ankete upućivale su na to da je Amerikancima standard života najvažniji. Tu je Trump jako dobro poentirao jer je svoju kampanju bazirao na dvije glavne poruke - jedna je bila 'jeste li bolje živjeli u mom mandatu ili u mandatu Joea Bidena', a druga je bila vezana za imigracije, koje uz sve svoje posljedice opterećuju američko društvo. Kad je prosječni Amerikanac pokušao dati odgovor na pitanje je li živio bolje prije ili pod Bidenom, nije gledao globalne ekonomske trendove i činjenicu da je inflacija zahvatila gotovo cijeli svijet, nego je gledao osobnu situaciju i koliko su mu porasli troškovi života. U tom smislu Trump se uspio više približiti prosječnom Amerikancu, iako osobno nema takvo porijeklo s kojim bi se prosječni Amerikanac mogao poistovjetiti, dok demokrati u tome nisu uspjeli, a imali su kandidatkinju s kojom su to mogli ostvariti, s obzirom na činjenicu da je Harris dijete imigranata, predstavlja srednju američku klasu, živjela je u predgrađu i morala se boriti za svoje mjesto u američkom društvu', kaže Luša.

Pogrešna kandidatkinja?

Unatoč svom porijeklu i životnom iskustvu, i na račun Harris stigle su kritike zbog njezinih neuvjerljivih javnih nastupa. Jesu li demokrati pogriješili i u samom izboru kandidatkinje i bi li bolji izbor bila, primjerice, Michelle Obama?

'Na papiru, kada je Biden izabrao Harris za svoju potpredsjednicu, svi su smatrali da ona predstavlja novu generaciju Demokratske stranke te da predstavlja najbolji profil buduće predsjednice SAD-a. Moramo se svi složiti da ona stvarno ima impresivnu karijeru iza sebe - od državne tužiteljice i senatorice ostvarila je dobre rezultate te je bila prva potpredsjednica SAD-a. Uz to, bitno je njezino porijeklo - kombinacija afroameričkog i južnoazijskog podrijetla - i u tom kontekstu svi su smatrali da će četiri godine u Bijeloj kući pridonijeti njezinoj profilaciji. Međutim nije se uspjela nametnuti, odnosno nije se uspjela dovoljno predstaviti američkim građanima. Usto, bila je zadužena za jako nepopularnu imigrantsku politiku, u kojoj nije polučila najbolje rezultate. Spočitavali su joj se ne baš briljantni javni nastupi. Kada sve to uzmemo u obzir, možda nije bila najbolje rješenje, međutim demokrati nisu imali previše izbora u trenutku u kojem je Biden odustao. Michelle Obama bila bi odlična kandidatkinja, jako je popularna, britka, pametna, školovana, ima razumijevanje za prosječnog Amerikanca, no ona je decidirano izjavila da ne želi uopće ulaziti u politiku i ne želi se angažirati na taj način. Demokrati u ovom stupnju kampanje nisu imali drugog izbora', pojašnjava Luša.

Opasna Trumpova obećanja

Dok se čeka inauguracija krajem siječnja i zadnji službeni protokoli ovjeravanja glasova te službeno glasanje Elektorskog kolegija, svi već gledaju daleko unaprijed i što će se dogoditi kada Trump konačno preuzme vlast. Na unutarnjem planu obećao je dati novi zamah američkom gospodarstvu, zaprijetio masovnim deportacijama imigranata, a ne smiju se ni zaboraviti čvrsti stavovi oko zabrane abortusa koji su se mogli čuti s republikanske strane.

'Dosta obećanja i retorike izrečeno je u svrhu predizborne kampanje. Ono što mislim da će sigurno ostvariti jest njegov gospodarski plan, jer to mu je bila okosnica kampanje. Što se tiče politika imigracije, vjerujem da će u velikoj mjeri provesti deportacije ilegalnih migranata jer ako to ne bi ostvario, bila bi to izdaja njegovih birača, a na tome je, uz ekonomiju, dobio izbore. Što se tiče pitanja prava na pobačaj, tu je pametno odigrao, za razliku od njegova potpredsjedničkog kandidata J.D.-a Vancea, koji je baš eksplicitno izjavio da je protiv prekida trudnoće. Trump se tu ogradio i rekao da je Vrhovni sud, kojim dominiraju njegovi suci, donio odluku da se to pitanje prebacuje na savezne države i da građani svih saveznih država mogu na referendumu donijeti odluku jesu li za pobačaj ili protiv njega. I sada smo vidjeli da se u nekim državama, u kojima je Trump pobijedio, istovremeno održavao referendum te da su građani u njima podržali pravo na pobačaj. Te dvije stvari očito se ne isključuju - netko može podržavati Trumpovu ekonomsku i imigracijsku politiku, a istovremeno podržavati pravo žena na pobačaj', naglašava Luša.

Strepnja u Europi

Zabrinutost zbog Trumpove pobjede nije bila ograničena samo na SAD. Rezultati izbora itekako su se sa strepnjom čekali i u svijetu, posebice u Europi, u kojoj dvije najmoćnije države Njemačka i Francuska prolaze kroz krizu vlasti. Odmah nakon što je bilo jasno da je Trump pobjednik, francuski je predsjednik Emmanuel Macron pozvao na ujedinjenje i osnaživanje Europe jer je svjestan da Unija vrlo vjerojatno više neće moći računati na to da će joj SAD držati leđa. Pogotovo će to vjerojatno biti vidljivo u slučaju rata u Ukrajini, ali i NATO-a.

'Mislim da će nastaviti s vanjskom politikom koju je provodio u svom mandatu. Neki kažu da je to izolacionistička politika, no ja bih više rekla da je to politika koja isključivo gleda američke nacionalne interese. U tom smislu će Trump voditi nekakvu osobnu diplomaciju, a klonit će se multilateralnih foruma, što je radio i u prvom mandatu. Ono od čega europske članice NATO-a najviše strahuju je ne samo to što inzistira na sve većem izdvajanju za obranu, već je najavio da nije spreman pružiti jamstva iz Članka 5. Sjevernoatlantskog ugovora onim državama koje ne izdvajaju više od dva posto BDP-a za obranu. To može biti i pozitivno i negativno. Pozitivno je u smislu da su europske države postale svjesne toga da moraju snositi veći teret svoje obrane i sigurnosti te su počele više izdvajati za obranu i raditi na jačanju zajedničkog stava prema vanjskoj i sigurnosnoj politici.

Što se tiče same Ukrajine, Trump je bio otvoren i njegova krilatica tijekom kampanje bila je da će okončati taj rat u roku od 24 sata. To je stvarno iluzorno očekivati, međutim njegov plan je očito da nekako zajedno za stol posjedne Volodimira Zelenskog i Vladimira Putina. No ako znamo koji su uvjeti što ih Zelenski i Putin postavljaju za pregovore, to će biti jako teško. Putin ne odustaje od teritorija koje je osvojio i od zahtjeva da se Ukrajina nikada ne pridruži NATO-u. Trump bi to mogao postići da eventualno s Ukrajinom potpiše neki bilateralni sporazum koji bi jamčio američku pomoć u slučaju napada, no sva ostala rješenja ne idu ni u korist Putinu ni Zelenskom i ne vidim način da sjednu za stol, a da ne izdaju sve što su govorili posljednjih godina. Bit će zanimljivo vidjeti koji će biti prvi Trumpov potez po tom pitanju', kaže Luša.

Osim Ukrajine, oči svijeta stalno su uperene na Bliski istok, odnosno sukob Izraela s Hamasom u Gazi, Hezbolahom u Libanonu, a i Iranom. O tome se stav SAD-a kao prijatelja Izraela definitivno neće promijeniti.

'Pristup Bidena, odnosno Kamale Harris i Trumpa prema Bliskom istoku doslovce je istovjetan po pitanju snažne potpore Izraelu kao najvećem američkom savezniku u regiji. Ono u čemu bi se mogli razlikovati činjenica je da smo dobili dojam da Biden u ovih godinu dana Netanyahuove politike i rata protiv Palestinaca nije imao neki prevelik utjecaj, čime je Izrael dobio odriješene ruke u regiji te je došlo do eskalacije i u odnosima s Libanonom, a u posljednje vrijeme i potencijal globalne eskalacije zbog napada Izraela na Iran i obratno. Ono što bi se moglo dogoditi, u skladu s najavama novoizabranog predsjednika, puno je bliži odnos Trumpa i Netanyahua. Sjećate se da je Trump u prvom mandatu bio jako angažiran u regiji, pogotovo njegov zet Jared Kushner, koji je bio posrednik prilikom potpisivanja Abrahamskih sporazuma te premještanja prijestolnice Izraela u Jeruzalem. Neki sada pretpostavljaju da bi Trump mogao dati odriješene ruke Netanyahuu da zauzme cijeli prostor Zapadne obale, a čak se javljaju špekulacije da bi se Palestini dala neka državnost na području Gaze i da bi cijeli taj sporazum bio pod pokroviteljstvom Saudijske Arabije, čime bi i tu državu uvukao u neku protuiransku koaliciju. Pretpostavljam da će Trumpova politika u regiji biti puno aktivnija od Bidenove', smatra Luša.

Trump kao prijetnja demokraciji

Kada se sve uzme u obzir, odnosno pogledaju Trumpovi stavovi, posebice o unutarnjem uređenju SAD-a, je li on prijetnja demokraciji, pitamo Lušu.

'Trump je s jedne strane jako transparentan i već treću kampanju plasira jednake poruke, njegova retorika je ista i stil je isti. Ono što predstavlja veću prijetnju na ovim izborima to je da ovaj put i prvi put nakon Roosevelta predsjednik ima kontrolu ne samo izvršne, već i zakonodavne vlasti. Republikanci su dobili primat u Senatu i, po svemu sudeći, imat će primat u Zastupničkom domu Kongresa. Uz to Trump ima dominaciju u Vrhovnom sudu. Time drži sve tri poluge vlasti u svojim rukama i dovodi u pitanje mehanizam na kojem počiva politički sustav SAD-a, a to je mehanizam 'kočnica i ravnoteža', gdje bi se sve tri grane vlasti trebale međusobno kontrolirati. Kreatori američkog političkog sustava upravo su i stavili te poluge kontrole kako jedna osoba ili jedna grana vlasti ne bi postala dominantna. Sada je sve to koncentrirano u Trumpovim rukama i sigurno u tom kontekstu predstavlja prijetnju demokraciji jer može provoditi sve odluke koje želi s cijelim aparatom iza sebe', zaključuje profesorica međunarodnih odnosa Luša.