U povodu jučerašnje odluke ministra zdravstva Darka Milinovića da se ipak omogući ponovno otvaranje rodilišta u Sinju, Makarskoj i Imotskom, danas su ispred rodilišta u Đakovu, zatvorenog lani u studenome, konferenciju za novinare održali gradski čelnici negodujući što u tom paketu odluka nije i naputak o ponovnom otvaranju rodilišta u tom gradu
Ministarstvo zdravstva zatvorilo je rodilište u Đakovu zbog nedostatka operacijske dvorane za složenije porođaje te pripadajućega liječničkog i drugog osoblja. Za dogradnju rodilišta operacijskim traktom, uređenje prostorija i za opremu potrebno je, po procjenama Osječko-baranjske županije, osnivača đakovačkoga Doma zdravlja u čijem je sklopu rodilište radilo, od 10 do 15 milijuna kuna.
Rodilište je zatvoreno i zato što je godinama bilo na gubitku, a u njemu se smanjivao broj porođaja koji su se sve češće obavljali u bolnicama u Osijeku i Našicama. Prosječan broj porođaja posljednjih je godina bio oko 300. S druge strane, to rodilište ima 60-godišnju tradiciju, a steklo je i titulu Rodilišta - prijatelja djece.
Gravitiralo mu je područje Đakovštine sa 60-ak tisuća stanovnika, a s rubnim dijelovima susjednih županija i 70-ak tisuća. Posljednji porođaj u njemu je obavljen 16. listopada prošle godine, a njegovim zatvaranjem osoblje je razmješteno na druga radna mjesta.
Gradonačelnik Zoran Vinković podsjetio je da je đakovačko rodilište zatvoreno prije nego što su zatvorena tri spomenuta rodilišta, i to više od pola godine, da je grad nekoliko puta vladi i ministarstvu slao dopise da se za nj pronađe rješenje, no do danas se nije dogodilo ništa.
"Vjerovat ću da je ministar Milinović, donoseći odluke o ponovnom otvaranju rodilišta u Sinju, Makarskoj i Imotskom, jednostavno zaboravio da je prvo zatvoreno đakovačko rodilište te da je zaboravio donijeti odluku o njegovu ponovnom otvaranju. Pozivam ga da dođe u Đakovo i osigura tih 10 do 15 milijuna kuna za njegov odgovarajući rad.
U protivnom, Đakovo je spremno i na veliki prosvjed za svoje rodilište", rekao je Vinković, dodajući kako odgovornost za taj problem i njegovo rješenje nije na gradu i Osječko-baranjskoj županiji, nego na mjerodavnome ministarstvu i vladi.