UZ DAN NEOVISNOSTI

Dan kada je premijer prvi i zadnji put odjenuo vojnu odoru

08.10.2016 u 10:39

Bionic
Reading

Danas se obilježava sjećanje na dan kada je Sabor 1991. jednoglasno donio Odluku o raskidu svih državnopravnih veza RH s bivšom SFRJ. Prethodnog dana, 7. listopada, istekao je tromjesečni moratorij na hrvatsku Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti koju je Sabor donio 25. lipnja 1991. Moratorij je tražila tadašnja Europska zajednica, kako bi se jugoslavenska kriza pokušala riješiti mirnim putem. Na dan isteka moratorija zrakoplovi JNA raketirali su Banske dvore, pa je povijesna sjednica na kojoj je Vladimir Šeks pročitao Odluku održana na tada tajnoj lokaciji, u podrumu zgrade Ine u Šubićevoj ulici u Zagrebu. Razgovarali smo sa sudionicima te saborske sjednice, tadašnjim ministrom vanjskih poslova akademikom Davorinom Rudolfom te tadašnjim predsjednikom Vlade nacionalnog jedinstva Franjom Gregurićem, koji su se za tportal prisjetili tog povijesnog dana

Valja ponajprije istaknuti kako Hrvatska danas slavi četvrt stoljeća svoje neovisnosti, no mnogi građani još uvijek ne znaju što se obilježava svakog 8. listopada. Naime, tog dana je Hrvatski sabor utvrdio da Hrvatska više ne smatra legitimnim i legalnim ijedno tijelo dotadašnje SFRJ i ne priznaje ijedan pravni akt bivše federacije koja više kao takva ne postoji. Ta je odluka donesena nakon isteka tromjesečnog moratorija na ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti, donesenu 25. lipnja kada, pak, obilježavamo Dan državnosti

Samo je jedan pravi Dan neovisnosti

Prisjećajući se te legendarne sjednice u INA-inoj zgradi u Šubićevoj ulici, akademik Davorin Rudolf, koji je prijelomne 1991. bio šef hrvatske diplomacije, tvrdi kako je Hrvatska postala neovisna i suverena država 25. lipnja 1991, kada je Hrvatski sabor donio Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne RH i Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti RH. Te odluke, ističe, moratorijem 'nisu stavljene izvan snage', ali i dodaje kako je upravo taj lipanjski dan, po njegovu mišljenju, pravi Dan neovisnosti, dok je praznik 8. listopada zapravo jedan 'nosens'.

'Moram istaknuti kako je prije 25. godina, 25. lipnja tadašnji predsjednik Hrvatskog sabora Žarko Domljan rekao jednu vrlo bitnu rečenicu koja glasi 'Rođena je država Hrvatska! Neka joj je dug i sretan život'. Potom su zazvonila zvona s crkve Svetog Marka i od tog dana je počela živjeti nova država u međunarodnoj zajednici. Za mene je taj datum jedan od najvažnijih u životu, budući da se on može poistovjetiti i s privatnim životom. To je poput rođenja djeteta jer to rođenje vuče pravne učinke i mehanizme. Od tog dana za nas više nije bilo Jugoslavije koja je dotad bila odgovorna za sve postupke. Tog dana sami smo postali odgovorni za sve što se događa i što će se dogoditi', prisjetio se Rudolf koji ističe kako smo tog dana postali subjekt koji ima pravo na samoobranu i na sve ono na što jedna država ima pravo.

Na Dan neovisnosti država postaje članicom međunarodne zajednice, ističe Rudolf, te od tog dana počinje vrijediti opće međunarodno pravo koje obvezuje sve države, a koje štiti njezinu neovisnost i suverenost, pravo na opstanak, jednakost, komuniciranje s drugim državama, poštovanje dostojanstva, ali i niz obaveza. Upravo na temelju tih činjenica za Rudolfa je neosporno kako je Dan neovisnosti Republike Hrvatske samo jedan – 25. lipnja.

Inicijativa za promjene

'Nema nikakva valjana razloga za još jedan državni praznik kojim bi se obilježavao nastanak države Hrvatske. Primjerice, 8. listopada, da nonsens bude potpun, taj se datum danas službeno naziva Danom neovisnosti. Dva državna praznika, jedan neovisnosti, a drugi državnosti, usvojeni u Saboru u listopadu 2001. na prijedlog Vlade premijera Ivice Račana, zbunjuju građane, rastaču domoljublje, potiču i šire opasno ravnodušje, pa se u nas dostojanstveno i ne slave', ističe Rudolf, dodajući kako će nakon konstituiranja 9. saziva Sabora, s kolegama akademicima Ivanom Aralicom, Dubravkom JelčićemĐurom Njavrom i Miroslavom Tuđmanom još jednom uputiti predsjedniku Hrvatskoga sabora prijedlog o izmjeni Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj.

Akademici, naime, predlažu da se dan 25. lipnja slavi kao Dan neovisnosti, jer su tog dana 1991. u Hrvatskome saboru doneseni temeljni konstitucijski pravno-politički akti o proglašenju neovisnosti i suverenosti Hrvatske. Kako smatraju akademici, u svim se državama obilježavaju i svečano proslavljaju slavni nacionalni blagdani, praznici i spomendani, a među njima je jedan specifičan i pravno vrlo važan praznik: dan kada je rođena država te se on najčešće naziva Danom neovisnosti.

Legendarna sjednica u Šubićevoj

Svoja sjećanja na 8. listopada 1991. godine za tportal podijelio je i tadašnji premijer Vlade nacionalnog jedinstva Franjo Gregurić za čijeg se mandata Hrvatska konačno osamostalila i postala međunarodno priznata.

Gregurić je ponajprije izrazio žaljenje što se na Dan neovisnosti rijetko tko sjeti akteri tih, kako kaže, povijesnih i sudbonosnih događaja koji se, prema njegovim riječima, nikako ne smiju prepustiti zaboravu, pa makar i ceremonijalno.

Naš sugovornik ističe kako je proglašenje 8. listopada dogovoreno noć prije, nakon raketiranja Banskih dvora i pokušaja atentata na predsjednika Tuđmana u cilju uništenja političkog vodstva Hrvatske i sloma borbenog morala Hrvata.

'Budući DA sam kao generalni direktor INA-e poznavao prostorije zgrade u Šubićevoj, predložio sam da se sjednica Sabora održi baš tamo iz čitavog niza sigurnosnih razloga, ponajprije stoga što u zgradi postoji atomsko sklonište i prikladna dvorana za sjednice. Ta, zbog prostora, neuobičajena sjednica Sabora započela je uvodnim izlaganjem tadašnjeg predsjednika Sabora Žarka Domljana, a potom i Vladimira Šeksa, tadašnjeg potpredsjednika Sabora i predsjednika Odbora za ustavna pitanja te predsjednika Zakonopravne komisije Sabora koji je upravo 8. listopada za govornicom improviziranog sabora pročitao Odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ', živo je sjećanje Gregurića koji naglašava kako je to bilo teško vrijeme prepuno strepnji.

433884,429836,422806,399687
Uspjeh Vlade nacionalnog jedinstva

'No više nismo imali što čekati. Takva odluka morala je biti donesena kako bismo čim prije dobili međunarodno priznanje i ušli u Ujedinjene narode. Koliko je to vrijeme bilo teško i sudbonosno po Hrvatsku i njezine stanovnike možda najviše govori podatak kako sam tada (noć uoči proglašenja neovisnosti) i nikada više odjenuo vojnu odoru. Bilo je sad ili nikad', ispričao je Gregurić.

Bivši premijer podsjetio je kako su u to vrijeme Vladu nacionalnog jedinstva, koju još nazivamo i ratnom vladom, uz članove HDZ-a činili i predstavnici svih parlamentarnih stranaka i nestranački stručnjaci. Glavna zadaća njegove vlade bila je osigurati obranu, zaštititi stanovništvo na ugroženim područjima, skrbiti za prognanike i izboriti se za međunarodno priznanje, što je konačno i ostvareno 15. siječnja 1992. kad je Hrvatsku priznalo 15 zemalja tadašnje Europske zajednice i još neke države, a 22. svibnja Hrvatska je primljena u Ujedinjene narode.

'Na pomolu su bili turbulentni događaji. Radi potpunog političkog jedinstva bilo je potrebno formirati Vladu nacionalnog jedinstva, takvu koja će imati podršku svih političkih snaga u zemlji. Tako je nastao sporazum osam političkih stranaka koji su potpisali čelnici HDZ-a, HDS-a, HKDS-a, HNS-a, HSLS-a, HSS-a, SDP-a i Socijalističke stranke. Kao što se vidi iz sporazuma, postignuto je jedinstvo radi očuvanja cjelovitosti i neovisnosti Republike Hrvatske. Pregovori o sastavu vlade i devet točaka sporazuma vodili su se intenzivno čitav tjedan u okolnostima sve veće ugroze sigurnosti građana i rata koji je već itekako počeo', kazao je Gregurić, zaključivši kako se o tim danima, a posebno o legendarnoj sjednici Sabora na kojoj je konačno upućeno posljednje zbogom Jugoslaviji, danas premalo ili gotovo uopće ne govori.