U Zagrebu je tada bilo 2483 stambenih i 1187 gospodarskih zgrada, a grad je imao oko 30.000 stanovnika. Gotovo svi građevinski objekti u gradu su bili oštećeni, a 12,6 posto zgrada bilo je teško oštećeno, nastali su otvori u zidovima, rušenje unutarnjih zidova i dijelova zgrade pa do rušenja cijele zgrade. U Zagrebu je poginulo dvoje ljudi, a 29 ih je ozlijeđeno, javljaju iz Ureda za upravljanje u hitnim situacijama.

Velik broj Zagrepčana, naročito onih koji su si to mogli priuštiti, nakon potresa odselio se u druge gradove Austro-Ugarske monarhije, a siromašniji su ostali u gradu i intenzivno radili na saniranju ruševina kako bi barem dio stanovništva mogao dočekati zimu pod krovom. Tadašnji gradonačelnik August Šenoa ostao je u gradu i pomagao je unesrećenima. Zbog hladnoće je obolio od upale pluća i preminuo 1881. godine.

Zagrebačka katedrala pretrpjela je velike štete te je bila potrebna temeljita obnova. Potres je srušio svodove u katedrali, zdrobio oltare, probio pod, oštetio grobnice i zvonik. Obnova je trajala do 1906. Osim katedrale, i svi ostali sakralni objekti u gradu bili su oštećeni.

Ipak, potres je potaknuo i veliku obnovu grada. Uz obnovu katedrale, koja je postala zaštitni znak grada, Zagreb je dobio i brojne nove palače, parkove i fontane. Novčana pomoć za unesrećene i obnovu stizala je iz cijele Europe.