Iz tog inkubatora budućih terorista izaći će, naravno, i djevojčice, no ti budući biseri kalifata neće ići u školu nego će biti odgajane za smjerne sluškinje muževa i poslušne strojeve za rađanje, kao što to u kalifatu sa ženskom djecom već čine.

U Kongu ili Angoli djecu čupaju iz obitelji i sile ih na borbu, za razliku od mališana Islamske države kojima priprema za ubijanje počinje rezanjem pupčane vrpce. ISIL-ovci poručuju da će od njih stvoriti prvu ekskluzivnu generaciju 'daleko ubojitijih terorista od njih samih', krvoločniju od odreda današnjih dječjih boraca koje treniraju i koriste u svetom ratu, jer novorođeni neće biti obični preobraćenici radikalne ideologije nego će ih od samoga rođenja indoktrinirati roditelji i obrazovni sustav ISIL-ova kalifata...

To su detalji zastrašujućeg izvješća naslovljenog 'Djeca Islamske države' koje je ovih dana izdala britanska neprofitna protuekstremistička zaklada Quilliam u suradnji s kanadskom Inicijativom protiv djece ratnika i uz potporu UNICEF-a.

'Dijelovi Iraka i Sirije pod tzv. Islamskom državom za djecu su trenutačno najopasnija mjesta na svijetu', komentira predsjednik Quilliama Noman Benotman sudbinu pet milijuna mališana koji žive na tim područjima i onih 31.000 koji će tek doći na svijet.

'Ono što ISIL-ovo korištenje djece u ratne svrhe čini monstruoznijim od Saddamova i Hitlerova načina regrutiranja maloljetnika i novačenja u afričkim zemljama jeste aktivno sudjelovanje obitelji u kreiranju strojeva za ubijanje. Ako žele ostati živi i oni i njihova djeca, roditelji nemaju drugog izbora nego aktivno sudjelovati u nasilju nad vlastitom djecom. Majke dobivaju priručnike s detaljnim uputama kako ih odgajati za džihad. Za uspavanke citiraju im Kuran, pričaju bajke o mučeništvu, herojima samoubojicama, borbi protiv nevjernika i samožrtvovanju za 'sveti cilj', izlažu ih eksplicitnim, brutalnim sadržajima džihadskih web-stranica', piše u Daily Beastu Maajid Nawaz, britanski aktivist, kolumnist, političar i suosnivač zaklade Quilliam.

Bez pamćenja nekog drugog vremena, za džihad će biti spremniji od malodobnih prethodnika, jer će od prvoga dana u njima ubijati osjećaje i otupjeti im fizičke i psihičke reakcije na ekstremno nasilje. Oni su buduće izvorno i uzorno oružje crne strane svijeta, crna vojska Dart Wadera u borbi za iščašeno tumačenje 'izvornog' islama.

Nerođeni teroristi biti će elitne jedinice ISIL-ove dječje vojske Fityan al-Islam (Dječaci islama), rađane po uzoru na Ashbal Saddam (Mlade lavove) Saddama Husseina,

djecu-vojnike Sjeverne Koreje i Hitlerovu mladež. Samo na području iračkog grada Mosula oteli su i regrutirali 900 dječaka starih od pet do 15 godina. Od kolovoza 2015. do veljače 2016., u propagandne svrhe korištena su 254 djeteta, 12 djece bilo je izvršitelj egzekucija zatvorenika, nedavna snimka pokazuje mudžahedina kako šalje 12-godišnjeg sina u samoubilačku misiju nedaleko od sirijskog grada Aleppa. Prošloga je kolovoza ISIL pogubio 18 djece-vojnika zbog pokušaja bijega s prve crte bojišnice u Anbaru, a djeca-vojnici pogubili su 15 ISIL-ovih dezertera.

U posebnim kampovima treniraju ih za špijune, propovjednike, borce, krvnike i bombaše samoubojice. Umjesto narančama, najbolje nagrađuju oružjem, a neposlušne kažnjavaju bičevanjem, mučenjem i silovanjem. U kurikulumu ono malo škole zabranjeni su crtanje i društveni predmeti, a djecu se upućuje u ISIL-ovsko tumačenje šerijata. U totalitarnom društvenom eksperimentu nastavnici moraju sudjelovati bespogovorno. Četvorica u Mosulu koja su to odbila nestala su bez traga, a jedan je učitelj pogubljen zbog kritike kurikuluma.

U zornu nastavu i trening ubraja se redovito gledanje videosnimaka javnih smaknuća žrtava. Izvješće zaklade Quilliam procjenjuje da je među budućim mudžahedinima 50 britanske djece, od kojih su neke prisilili da sijeku glave žrtvama i odrubljene ih drže u rukama, dokazujući time spremnost za džihad, a neke sile da njima igraju nogomet. Nedavna videosnimka pokazuje četverogodišnjeg britanskog dječaka kako detonira auto-bombu ubivši četvero navodnih ruskih špijuna. Prema podacima američkog Centra za borbu protiv terorizma, u razdoblju od siječnja do srpnja prošle godine ISIL je poslao na samoubilačke operacije 21 dijete.

Dvanaestogodišnji bjegunac iz kampa za obuku Al Farouq u sirijskom gradu Raka, jedan od 60 otete djece trenirane za samoubojice, na CNN-u je svjedočio o sustavnom pranju mozga, ponavljanju nadređenih da ih ISIL voli više od roditelja te o naredbi zapovjednika da ubije majku i oca jer su nevjernici. Da roditelje doista ubijaju, pokazala je videosnimka 20-godišnjaka kako javno odrubljuje glavu vlastitoj majci jer je sina nagovarala da napusti džihadiste.

Djeca ratnici mali su gospodari života i smrti bez prava na izbor i u Afganistanu, Kongu, Ugandi, Nigeriji, Sudanu, na Crnom kontinentu ih je 2007. bilo 100.000. U prošlom je stoljeću pod vojnim šljemom bilo milijun mališana, a u našem ih se nalazi do pola milijuna u vojnim, paravojnim, lijevim, desnim, terorističkim, vladinim, pobunjeničkim i inim postrojbama u tridesetak zemalja svijeta. U El Salvadoru, Etiopiji i Ugandi gotovo trećina su djevojčice, uglavnom seksualno roblje i prisilne žene boraca, o čemu na izuzetno dirljiv način govori nagrađivani kanadski film iz 2012. 'War Witch' (Vještica rata). U njemu tijekom građanskog rata u neimenovanoj subsaharskoj Africi 12-godišnja djevojčica Komona mora birati između toga da sama upuca roditelje ili gleda kako ih psi rata bestijalno muče. Komona izabire prvu opciju, nakon čega mora nositi pušku i ubijati, postaje seksualna robinja glavnog zapovjednika, ali uspijeva pobjeći i trudna doći do rodnoga sela da sahrani posmrtne ostatke roditelja, kako njezino dijete, plod silovanja, ne bi prema seoskom vjerovanju bilo prokleto.

Je li majčinska zaštita nerođenog ploda nasilja ipak tračak nade i vjere u budućnost? Ne baš. Barem ne za djecu – ratnike. Podaci međunarodne organizacije za zaštitu djece Plan, pokazuju da je fenomen djece ratnika u Africi ostavio razorne psihološke traume i spiralu samoubojstava u cijeloj regiji. Intervjuirana djeca-vojnika u Liberiji otkrivaju da su 60 posto bili svjedoci mrcvarenja nekog djeteta do smrti, 87 posto ih je vidjelo smrt članova najuže obitelji (guljenje kože roditelja i braće na živo), a 84 posto je bilo okruženo, ležalo ispod ili gazilo preko leševa. U Sierra Leoneu 70 posto djevojčica i 80 posto dječaka želi se ubiti i 30 posto njih to je pokušalo. Nakon razvojačenja, zauvijek obilježeni kao mali psi rata, postaju pariji kojih se svi odriču, čak i obitelj.

Je li itko zbog takvih zločina odgovarao? Za sada samo bivši predsjednik Liberije Charles Swift, osuđen na 50 godina zatvora zbog ratnih zločina, uključujući zloporabu djece u ratne svrhe. Njegove Jedinice malih dječaka, sastavljene od djece mlađe od 11 godina (njih 15.000 u sastavu vladine službene vojske), bile su najopasnije ubojice, a Swiftov slogan na predsjedničkim izborima 1997. glasio je: 'Ubio mi je mamu, ubio mi je tatu, ali glasovat ću za njega.'

Hoće li itko odgovarati za sudbine Dječaka islama koje ISIL tako perfidno koristi na sve bolesne načine?

'Zapad ne zna kako reagirati na paradokse koje nosi povratak u srednji vijek', kaže Maajid Nawaz te postavlja pitanje: 'Koji će svjetski vođa odobriti zračni napad na vojno vježbalište puno malodobne djece?'