Dok iz prvih članica, poput Nizozemske i Irske, već stižu rezultati, u većini zemalja glasa se danas. Svaka članica delegira određeni broj zastupnika, ovisno o broju stanovnika – mada ne sasvim proporcionalno. Njemačka ima najviše mjesta čak 96, dok Malta, Luksemburg i Cipar imaju po šest zastupnika, piše Deutsche Welle.

Što je u fokusu građana?

Većina Europljana se pred izbore zanimala za borbu protiv siromaštva i zdravstvo. Prema Eurobarometru iz travnja, slijede teme poput poticanja ekonomije, otvaranja novih radnih mjesta i obrambene politike u EU. U Njemačkoj su najvažnije teme zalaganje za mir, socijalna pitanja i migracijska politika odnosno doseljavanje.

Kod mnogih od tih tema – primjerice kada su u pitanju migracije, zaštita okoliša i ekologija ili privredna politika – Europski parlament je jedan od dva zakonodavca. Nova pravila donosi uvijek zajedno s Vijećem EU u kojem je zastupljeno 27 vlada članica EU.

Ima i polja u kojima parlament može raspravljati koliko želi i dati svoje mišljenja – ali odluka je isključivo u ingerenciji Vijeća EU, poput sigurnosne i obrambene politike. Parlament također samo u izuzetnim slučajevima može predlagati zakone, no to u pravilu radi Europska komisija.

Više od 70 posto Europljana kaže da EU utječe na njihovu svakodnevicu, ali je ipak izlaznost na ovim izborima tradicionalno niska. Prije pet godina je, poslije mnogo vremena, ponovo prešla pedeset posto. U Njemačkoj je bila najviša - 61 posto. Ovog puta bi mogla biti i veća jer prvi put smiju glasati i osobe sa 16 godina, a mladi djeluju motivirani.

Kako se dijele najbitnije fotelje?

Osam dana nakon izbora, 17. lipnja će se šefovi država i vlada EU okupiti na summitu u Bruxellesu. Tamo će se dogovarati o tome tko će voditi Europsku komisiju. Prema europskim ugovorima, upravo Europsko vijeće nominira kandidate za šefa ili šeficu Komisije, kao i za povjerenike.

Na snazi je i načelo „nositelja liste" prema kojem bi predvodnik europske liste koja osvoji najviše mjesta u EP-u trebao predvoditi i Europsku komisiju.

Ako se lideri zemalja članica budu držali te logike, onda najveće šanse ima Ursula von der Leyen koja je već u toj vodećoj funkciji u Bruxellesu. Ona, kao njemačka demokršćanka, u izbornu borbu predvodi Europsku pučku stranku (EPP). Doduše, postala je šefica Komisije upravo tako što su šefovi država i vlada prekršili taj princip. Ali, osobi koju oni nominiraju je u Europskom parlamentu dovoljna jednostavna većina glasova.

Kako se bira predsjednik Europskog parlamenta? Izbor novog predsjednika Europskog parlamenta prvi je zadatak zastupnika kada se po prvi puta okupe na plenarnoj sjednici u srpnju. Zastupnici biraju predsjednika na mandat od dvije i pol godine (polovica parlamentarnog saziva) koji se može obnoviti.

Kandidate nominira klub zastupnika ili skupina zastupnika koja predstavlja najmanje dvadesetinu svih zastupnika (36 zastupnika). Glasanje je tajno. Kandidat koji dobije apsolutnu većinu danih glasova postaje predsjednik.

Ako nijedan kandidat ne osvoji apsolutnu većinu nakon tri kruga glasanja, zastupnici u četvrtom krugu biraju između dva vodeća kandidata u trećem krugu.

Kombinatorika je počela

U Bruxellesu se već priča kako formirati novu većinu u parlamentu. Von der Leyen je u jednoj televizijskoj raspravi rekla da će surađivati sa svim zastupnicima koji se jasno zalažu za Europu i pravnu državu – i podržavaju Ukrajinu.

U tu grupu je uključila i talijansku desničarsku premijerku Giorgiju Meloni. Isključila je, međutim, suradnju s Nacionalnim okupljanjem francuske desničarke Marine le Pen. Stranka Giorgije Meloni predvodi europsku grupu Konzervativaca i reformista.

Koketiranje Von der Leyen s desnicom nije bez rizika. Ona bi time mogla izgubiti podršku mnogih socijaldemokrata u EP-u.

Hoće li doći do pomaka udesno o kojemu se toliko raspravljalo u EU ovisi o tome hoće li europske desno-populističke, desno-nacionalističke i ultradesničarske stranke udružiti snage. Marine Le Pen teži tome jer bi te stranke, prema prognozama, tada mogle činiti drugu najjaču snagu u EU parlamentu nakon EPP-a. Ali nikako nije izvjesno da će do toga doista i doći.

Novi saziv parlamenta okuplja se prvi put 16. srpnja u Strasbourgu. Do tada bi trebala biti jasna jačina pojedinih stranaka i sastav zastupničkih frakcija u Europskom parlamentu.