Rijetko je javni nastup Zorana Milanovića bio u skladu s političkim trenutkom kao što je bio u ponedjeljak kad je, tijekom rasprave o potpisima za referendum, šef SDP-a pozvao članove Odbora za Ustav da prestanu provoditi psihološko vještačenje nad građanima jer bi umjesnije bilo da ga građani provedu nad hrvatskim političarima
I dok se još do jučerašnjih TV dnevnika Milanovićevo zazivanje psihološkog vještačenja moglo činiti zabavnom samokritikom socijaldemokratskog vođe, nakon javnih nastupa predsjednika Ive Josipovića i sive eminencije HDZ-a Vladimira Šeksa čini se da je jedini primjeren završetak višemjesečnog igrokaza o uređenju temeljnih ekonomskih odnosa kroz novi Zakon o radu doista opsežno psihološko vještačenje domaćih političkih upravljača.
Jer, što drugo reći nakon Josipovićeve revolucionarne poruke narodu da se iz apsurdne situacije u kojoj smo se našli s nedomišljenim prijedlogom novog Zakona o radu i pratećim referendumom možemo izvući donošenjem saborske deklaracije ili izjave o referendumu?
Tom bi se deklaracijom, reče predsjednik, 'jasno govorilo da sad nije potrebno ući u referendum, ali i da će se poštovati volja naroda i da će se, ako se pitanje promjene statusa trajanja kolektivnih ugovora ponovno stavi na dnevni red, provesti referendum'.
Rad je za Šeksa moralna kategorija
Saborska deklaracija o referendumu? Politička besmislica par excellence! Ali ona nije nimalo slučajna nego, između dvaju vladajućih brežuljka, uz asistenciju Trga žrtava fašizma i Iblerovog trga, unaprijed dogovorena strateška besmislica. Tek što je Josipović istresao prijedlog o saborskoj deklaraciji o referendumu, glavni projektant hrvatskog političkog sustava Vladimir Šeks već je imao spremnu argumentaciju podrške predsjednikovom prijedlogu.
Ono što je rekao trebalo bi ući u anale hrvatske političke gluposti. Kaže Šeks, sad je najvažnije moralno pitanje, nije važno pitanje zakona, to treba ostaviti po strani, važno je da politika izrekne moralni čin, da pošalje poruku jer pitanje rada, Zakona o radu i referenduma je prije svega moralno pitanje. Naravno, s oduševljenjem je prihvatio inicijativu Pantovčaka da Sabor krene u donošenje deklaracije ili izjave o referendumu.
Zakon o radu nije nikakvo moralno pitanje nego prvorazredno političko i ekonomsko pitanje, jedan od zakona kojim se uređuje država Hrvatska i temeljni zakon kojim se uređuju odnosi na tržištu rada. Pravnik Šeks zna dobro kad se poslodavac i radnik nađu na sudu, onda sudac ne odlučuje o etici nego o pravu, utemeljenom na Zakonu o radu, a ne na saborskom bulažnjenju o moralu.
Zašto i ovog puta ne prepisuju europska rješenja?
Bez suvislog i modernog Zakona o radu neće biti važnijih pomaka ni u produktivnosti domaće ekonomije ni u socioekonomskoj stratifikaciji Hrvatske. Udružene hrvatske političke elite, međutim, ne mogu, ne znaju i očito nisu sposobne osigurati moderno radno zakonodavstvo, a ako to ne mogu, znači da nisu u stanju ni upravljati modernom europskom državom.
U Ustavu RH lijepo je još 1990. godine zapisano već sve što bi oni upisali u deklaraciju o referendumu – od toga da je RH deklarativno socijalna država, preko toga da svatko ima pravo na zaradu kojom može sebi i obitelji osigurati dostojan život, pa do prava na slobodno izražavanje građanske volje referendumom. Sve i da ta mrtva slova na papiru i nisu u Ustavu, snaga saborske deklaracije o referendumu, kao i svih saborskih deklaracija kojima se ispirala nečista savjest političkih elita (recimo, Deklaracije o Domovinskom ratu), ne znači ama baš ništa jer deklaracije i izjave nikad nikog ni na što obvezuju, kako u svijetu tako i u Hrvatskoj.
Mali trgovac izgubljenim vremenom
Umjesto da su sjeli dogovarati radno zakonodavstvo koje bi moglo biti prihvatljivo svima - to nije nemoguća misija i mogli su, kad već bjesomučno prepisuju zakone drugih država Europe, prepisati i ovaj put (njemački paket, francuski, švedski…), pa bismo barem imali o čemu raspravljati - oni su odlučili nastaviti svoju jeftinu političku farsu.
Dogovaranje da se donese deklaracija o referendumu o Zakonu o radu nije ništa drugo nego bijedno kupovanje vremena koje bi HDZ-u i SDP-u do izbora trebalo osigurati daljnju zaštitu i mir od ozbiljnih političkih poteza i odluka. Tužno je znati da se iz deklariranog velikog zaštitnika prava, pravde i interesa hrvatskih građana (i radnika i poduzetnika), Josipović polako, ali sigurno preobražava u malog trgovca izgubljenim vremenom.
