Detaljnim preslušavanjem tajno snimljenih razgovora optuženih, danas je na Županijskome sudu nastavljeno suđenje protiv 23 profesora, posrednika i studenata koji se terete za kupnje ispita na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.

I dok su na sudu prezentirane snimke koje se odnose na dokazivanje točke o udruživanju pojedinih optuženika, Jutarnji list došao je do transkripata vezanih za ostale točke optužnice u kojima se profesore tereti za konkretne slučajeve sređivanja pojedinih ispita, djelomice za novac, djelomice preko veze. Istražitelji 'su uhvatili' niz razgovora iz kojih se jasno može zaključiti ili se barem da naslutiti kako se sređivalo polaganje ispita, pa i koliko je to studente stajalo. Da se manje-više sve moglo organizirati, najbolje se vidi iz razgovora optuženog posrednika Muniba Lujinovića i izvjesnog Mate, koji se odvijao 30. lipnja prošle godine u poslijepodnevnim satima:

Mate: Evo ga, javljam se ja.

Lujinović: E!

Mate: A reci, dušo moja, ovako. Ovaj se zove Pravo međunarodne trgovine, neka Deša Mlikotin

Lujinović: Mlikota. Deša Mlikota. Može!

Mate: E. Može?

Lujinović: Može!

Mate: I još jedan ovaj Silvio Orsag, Upravljanje financijama.

Lujinović: A ne.

Mate: I neka... kažu da je to...

Lujinović:  To... to ne može.

Mate: A? To ne može?

Lujinović:  Ne može. Al' to ima drugi način, ali to je dosta skupo, al' on to znam da ne može.

Mate: Aha. A reci koliko bi ovo koštalo?

Lujinović:  O... o... ovo je kad meni date da radim, ja mu dajem osam stotina.

Mate: A on je sirotinja, j... mu pas mater.

Lujinović: A joj sirotinja, pa nek uči.

Mate: E tako je. Imaš pravo.

Lujinović:  A ne, ne, nemoj mu više od osamsto davat'.

Mate: Da, da, da. Neću ništa ja davat'.

Lujinović:  Da, da ti ja kažem, nemoj mu. Ja obično uzmem tisuću dvjesto, dadnem njemu osamsto, sebi ostavim četiristo.

Mate: E, dobro, ajde ja ću mu reć'.

Lujinović:  A, a, o.. ovoga Orsaga, to ispod dvije tisuće ja ne primam.

Mate: A je li? A znači može se on, može se riješiti?

Lujinović:  Može, može, ali ispod dvije ne... ne dolazi u obzir.

Mate: Da, da, dobro ja ću mu...

Lujinović:  I šta ima još?

Mate: A? Nema ništa više, to je dva zadnja predmeta, zadnja znači dva.

Prema optužnici, Milan Ćevid je za dogovorenih 1.000 eura sredio studentu Igoru Ferencu da položi ispit iz trgovačkog prava. Profesorica Deša Mlikotin Tomić, tvrdi USKOK, upisala je Ferencu nezasluženu prolaznu ocjenu na zamolbu kolege Jadranka Grgone koji je surađivao s Ćevidom.

No Ćevid i student imaju niz 'tehničkih' poteškoća. Ferencov indeks bio je kod Ćevida, pa se dogovaraju da mu ga Ćevid donese 2. srpnja, na fakultet  prije pismenog ispita. No Ćevid ne stiže na vrijeme jer je zaspao vozeći se u tramvaju. Student se ljuti i ne usuđuje se ući na ispit bez indeksa, ali ga Ćevid uspijeva nagovoriti. Nakon što je oko 15 minuta proveo u dvorani, Ferenc naziva Ćevida.

Ferenc: Nije nitko ni pitao za indeks. Ja sam sad izašao van, sad sam završio. Bilo četiri pitanja, ja sam nešto napisao bezveze...

Istoga dana Ćevid se nalazi s Jadrankom Grgonom, koji ga kasnije izvještava da je uspio dogovoriti usmeni dio.

Grgona: Ovako, razgovor je obavljen.

Ćevid: Odlično.

Grgona: Rečeno je ovako, da ako je nešto napravio dobro, valjda nije predao prazno.

Ćevid: Ne, ne, nije prazno.

Grgona: Dobro, u petak kad oni imaju objavu rezultata i nekakav usmeni, ako će biti tog usmenog, nek si zapamti što nije znao... Jer neće biti sam unutra, znači bit će njih više pa, ne može ga...

Opet je nastao problem, jer student nije zapamtio četiri pitanja s pismenog ispita. Ćevid se trudi i pokušava mu preko drugih studenata doznati pitanja i nabavlja mu skripte. Ferenc tijekom pismenog nije pročitao na tabli u koliko će se sati održavati usmeni ispit. Ferenc se kod Ćevida raspituje preko koga je dogovoren usmeni, a Ćevid mu govori da je profesor s turizma Jadranko Grgona razgovarao s Dešom.

'Grgona je s njom razgovarao i on, on je penicilin za nju. On je najuspješniji...'

Iako je Ćevida ispitao sve o Grgoni na kojega se trebao pozvati, za slučaj da ga profesorica upita nešto o njemu, studentu uoči usmenog zaboravlja ime te ponovno naziva Ćevida.

Ferenc: E, daj mi reci kak se zove onaj profesor, zaboravio sam, na kojega se trebam pozvati?

Ćevid: Grgona Jadranko. Siti se kao Grga Čvarak, pa Grgona je asocijacija...

Kasnije student izvještava posrednika da je asistentica od svih uzela indekse radi upisa ocjene i rekla da se vrate za sat vremena.

Ćevid: Onda te stavila u prvi red bez maltretiranja... Valjda ženi se ne gleda te u oči, j... ga, možda misli valjda nemaš ni o čemu, razumiš, pa da ne crveni ona i ti... Kad je bistra, pametna je, znaš inače ljudi tako rade, koji k... gledati nekog u oči, razumiš...

Unatoč 'bezveze' napisanom ispitu, student Ferenc dobio je dvojku i indeks s upisanom ocjenom čekao ga je na ploči ispred vrata optužene profesorice.