Primjerice, stanoviti Abu Fatima al-Tunisi, samoproglašeni emir, nedavno je pobjegao iz područja kojeg kontrolira ISIL s plijenom u iznosu od 25.000 dolara koje je prikupio zekatom, odnosno obveznim milodarom koji je po tradicionalnom poretku četvrti stup islama, iako je po važnosti treća praktična dužnost islama, odmah nakon namaza.

Samoproglašeni emir čak je ostavio poruku na svojem Twitter-profilu gdje se obratio svojim donedavnim suborcima riječima: 'Koja država? Koji kalifat? Idioti!'.

Zekat se daje na godišnjoj bazi, najčešće uz ramazan, jer su tada ljudska srca najmekša i najdarežljivija. Daje se četrdeseti dio, tj. 2,5 posto, na različite vrste imovine čija vrijednost prelazi točno određeni iznos koji se naziva nisab. To je šerijatom određena količina imovine koju pojedinac ili tvrtka treba steći i posjedovati tijekom godinu dana da bi podlijegali obvezi zekata. Nisab, pak, podrazumijeva vrijednost ili količinu imovine koja prelazi osnovne životne potrepštine, kao što su hrana, odjeća, kuća, stan, pokućstvo, alat, vozilo i stoka. Zekat u tzv. Islamskoj državi prikupljaju posebni odredi koje novači zekatsko vijeće koje je pod paskom valija, odnosno upravitelja, a koji određuje koliko tko treba dati ili uplatiti na ime zekata.

Osim posvemašnje korupcije, Islamsku državu zabrinjava čak 50.000 boraca koji su podigli plaće, iako nisu sudjelovali u borbama, a pretpostavlja se kako su njihovi zapovjednici u dogovoru s njima raspodijelili plaće koje stižu od plijena. Pored toga, zapovjednici učestalo traže od uprave da uplati plaće za, primjerice, 250 boraca, iako se pod njihovim zapovjedništvom nalazi njih tek 150. One sumnjičave blagajnike koji su prozreli prijevaru zapovjednici također potkupe novcem.

Prema procjenama analitičara, ISIL mjesečno zarađuje oko 80 milijuna dolara, a većina novca dolazi od preprodaje nafte, no ono što dodatno zabrinjava jest kako se količini novca koju Islamska država zarađuje od nafte opasno približava količina čije porijeklo leži u otmicama i iznudama.