'Razlog zašto sam poslala kurikulum ponovno javno savjetovanje, a nisam ga poslala u Narodne novine, je zbog toga da se provjere ovakve stvari. Pozivam sve da sudjeluju u javnoj raspravi i da znaju čemu javna rasprava služi - ne da imamo ideološke prijepore ili da bismo sve popisali što je nekome važno u povijesti ili napravili novu povijesnu enciklopediju, nego da bismo one najvažnije stvari na metodički primjeren način, s naglaskom na to da učenici to razumiju i osude tamo gdje je to, primjerice kod holokausta, potrebno - da to bude napravljeno da bude školski kurikulum, a ne ideološki prijepor', odgovor je ministrice na pitanje hoće li mijenjati kurikulum povijesti, prenosi N1.

Na upit zašto je s popisa lektire uklonjen Dnevnik Anne Frank, objasnila je da se to radi na način da se radi takozvani kanon koji pokriva žanrovski i književno povijesno razdoblje i zapravo se broj obaveznih djela smanjuje. 'Mi sad opremamo knjižnice i dajemo jako velik izbor ne samo učiteljima, nego da u suradnji s učenicima izabiru djela koja će razviti interes i ljubav prema čitanju'.

Objašnjavajući dalje kako je kanon nešto što se odnosi samo na djela koja imaju pozicije književne povijesti, dokazanu vrijednost, a suvremena djela se biraju tako da se ili povezuju s određenim žanrovima, ili se povezuju na način da postoji određeni slijed vezan uz književno-povijesna razdoblja. 'Što to znači imati popis? Popis imate sada star 25 godina, 25 godina se ništa ne stavlja na popis'.

Na pitanje nije li svrha lektire da se djeca identificiraju s čitanjem, odgovorila je kako se može identificirati s nekim djelom ako postoji mogućnost samostalnog izbora i stručnog vođenja kroz književno-povijesna razdoblja, kroz različite žanrove i stilove, 'ono što je sada omogućeno kurikulumom. Ono što mi stalno zazivamo, a to je kurikulum koji bi slijedio finske uzuse, je baš takav - država ne propisuje ništa, čak ni ovaj osnovni kanon. Ali mislim da je dobro da se o tome raspravlja'.