'Ekstremni dio HDZ-a bio je protiv smirivanja stanja u istočnoj Slavoniji 1991. godine, na čemu je radio moj suprug, i zbog toga su ga likvidirali. Ministar Josip Boljkovac smijenjen je odmah idućeg dana, čim je najavio istragu', ističe Jadranka Reihl Kir, uvjerena u postojanje zavjere u kojoj su ubijena još dvojica pregovarača, Goran Zobundžija i Milan Knežević.

Ne zadovoljava se samo kažnjavanjem ubojice, Antuna Gudelja, pa i s maksimalnih dvadeset godina zatvora, o čemu je tek u rujnu ove godine dobila pravomoćnu presudu, iako je zločin počinio pred dvadesetak pričuvnih policajaca 1. srpnja 1991, koji su ga pustili da se mirno odšeta s nadzornog punkta.

'Gudelj je samo izvršitelj pomno osmišljenog plana, iza čega stoje politički moćnici. Oni su ga godinama štitili od kaznenog progona, a i danas vladaju Hrvatskom', tvrdi i uporno ukazuje na Branimira Glavaša i Vladimira Šeksa, na koje je još njezin suprug upozoravao da ga namjeravaju ubiti. Iako je MUP-u i DORH-u prije više od dvije godine predala dokumentaciju
kojom potvrđuje osnovanost takvih teza, za pokretanje postupka nikad nije bilo interesa.

'Glavaš je za mene uvijek bio ratni zločinac. Da je bio na vrijeme procesuiran, već bi odslužio kaznu, ali kako mu se omogućilo da napusti zemlju, ne vjerujem da postoji volja da bi se došlo do nalogodavca. Glavašu je netko sve te pogodnosti omogućio, a budući da je i vijeće Županijskog suda u Zagrebu proglasilo neistinitim svjedočenje Vladimira Šeksa, zna se i tko je to. Glavaš je premalo kažnjen za ratne zločine koji su mu dokazani, a budući da nije osuđen kao nalogodavac ubojstva moga supruga, i dalje inzistiram na tome. Ove sam godine obavijestila načelnika PU-a da sam te zapise dostavila ministru Karamarku i ponudila ih i njemu, ali nije pokazao interes i samo mi je rekao da će razgovarati s ministrom.'

'Kira treba maknuti'

Jadranka Reihl Kir navodi da je bivša tajnica u Zapovjedništvu obrane grada, Nena Mesić, htjela svjedočiti i o eventualnim nalogodavcima, ali sudac u postupku protiv Gudelja nije dopuštao takva pitanja tumačeći da nadilaze predmet optužnice.

'Išla sam s njom u Državno odvjetništvo da bi protumačila skraćenice i šifre u dnevniku koji je pisala u to vrijeme. Iz dijela o događajima koji su prethodili pregovorima u Tenji, sve ukazuje na to da se spremalo ubojstvo mog supruga. Gospođa Mesić piše da je čula telefonski razgovor prvog zapovjednika obrane, Franje Ćebića - nedugo potom poginulo je u sumnjivoj prometnoj nesreći, kakve se plašio i Josip – da će netko nekoga ubiti. Zatražio je od nje da upozori Josipa da ide u Tenju civilnim automobilom s nekim od pregovarača iz HDZ-a, a ne službenim policijskim. Opisuje da su na cesti bila dva punkta, a treći – rezervnog sastava policije – postavljen je toga jutra i poslije ubojstva uklonjen. Navodi i da je Branimir Glavaš uoči zločina bio na punktu i naređivao policajcima da se povuku na jednu stranu ceste da ne bi jedni druge poubijali. Isto to državnom odvjetniku ispričala je i Angelina Ratković, koja je svemu svjedočila s prozora svoje kuće u neposrednoj blizini punkta. Sud je njezinu izjavu prihvatio i stavio je u zapisnik, ali DORH nije nastojao utvrditi što je Glavaš tamo tražio i kako je znao da će doći do pucnjave, pa zaključujem da ih ta dimenzija slučaja ne zanima.'

Iz dnevnika Nene Mesić vidljivo je i da su redom od odlaska u Tenju odustajali Zlatko Kramarić, Mato Arlović i Božidar Riba te da je izaslanstvo krenulo ranije nego što je bilo predviđeno. To je potvrdila i saborska zastupnica Gordana Ajduković, koja je s Reihl Kirom bila u vozilu. Ona smatra da Gudelj nije bio spreman pucati jer su se prerano pojavili. Zbog toga su zvali Josipa da se vrati, lažno navodeći da se policija počela okupljati na prilazima Tenji, pa su dobili novu priliku da ga likvidiraju.

Nena Mesić navodno je čula Vladimira Šeksa kada je na stubama kod garaža u dvorištu Sekretarijata za NO rekao da 'Kira treba maknuti'. I na to je pokušala upozoriti načelnika osječke policije, ali ga tada nije pronašla.

Prijeti zastara

Kada ga je tjedan dana prije ubojstva Šeks pozvao u svoj stan na razgovor, Jadranka je bila ljuta što ide, ali htio je, kaže, vidjeti 'kako diše'.

'Vratio se potišten i zabrinut, rekao da su razgovarali o situaciji u Osijeku i bio još sigurniji da je najveća smetnja Šeksu i Glavašu. Šeks je poslije objašnjavao da je Josip od njega tražio pomoć da ga premjeste u MUP, ali to bi bilo besmisleno, jer o tome se već sve dogovorio s ministrom Boljkovcem.'

Jadranka Reihl Kir zamjera sudu što je odbio uvid u snimku svjedočanstva pokojnog Milana Tubića, jedinog preživjelog u atentatu, ustvrdivši da nije relevantna za optužnicu. Kao dokazni prijedlog sud nije prihvatio ni dnevnik Nene Mesić.

'Ona ga je potom htjela objaviti, ali je izdavač odustao, a njezina uvjetna presuda za pronevjeru u Rovinjskom suncu pretvorena je u godinu dana bezuvjetnog zatvora, pa se plašim da je to posljedica. Tijekom obrade ratnih zločina u Osijeku pojavio se čovjek koji je tvrdio da je za HDZ čuvao oružje u svom podrumu i ispričao da mu je Gudelj donio ceduljicu s Glavaševim nalogom da mu dade kalašnjikov. To je ponovio i Vladimiru Faberu, tadašnjem načelniku PU-a koji je istraživao zločine. Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić obećao mi je taj slučaj tretirati kao ratni zločin, ali se Gudelju ipak sudilo za teško ubojstvo, iako je Josipa ubio na ratnom punktu i u službenoj odori obrambenih snaga. Tako bi sada apsolutna zastara trebala nastupiti 1. srpnja 2011. godine, ali kada bi se htjelo, moglo bi se dotad puno toga utvrditi', zaključuje Jadranka Reihl Kir.