Desetljećima nam stižu upozorenja o populacijskoj eksploziji koja će jednog dana zbog ogromne potrošnje resursa Zemlju pretvoriti u prenapučenu pustinju. Govorilo se da ćemo u bliskoj budućnosti dosegnuti cijelih 11 milijardi ljudi, što će onda nesumnjivo dovesti do nestašice svega što nam je potrebno za normalni život. No, najnoviji proračuni idu u sasvim drugom smjeru.
Prema procjenama Ujedinjenih naroda, čovječanstvo je u studenome prošle godine probilo granicu od osam milijardi ljudi, što je glasno zvono za uzbunu. No, studija koju je naručila neprofitna i neformalna organizacija Rimski klub pokazuje da ćemo do kraja ovog stoljeća pasti na samo šest milijardi, odnosno da će čovječanstvo u preostalih 77 godina izgubiti skoro dvije milijarde ljudi.
Studiju je provela organizacija Earth4All, a kao radni materijal objavljena je krajem ožujka pod naslovom 'Ljudi i planet'. Kako se tamo navodi, broj Zemljana rast će do sredine stoljeća, kad bi trebali dosegnuti oko 8,6 milijardi, a onda će se u sljedećih pedesetak godine uistinu strmoglaviti. Naravno, ta dinamika bit će različita u različitim dijelovima svijeta, najbrži rast broja stanovnika i dalje će biti u Africi.
Ako se brzi rast stanovništva dosad tumačio kao izrazito loša vijest, znači li to da bi ovakva nova prognoza iz Earth4All trebala biti dobra vijest? Ne sasvim. Smanjenje populacije ublažit će pogoršanje problema s okolišom, ali daleko je od toga da najvažniji čimbenik u rješavanju tog pitanja. Osim toga, pad broja ljudi značit će starenje populacije i smanjenje udjela radno aktivnog stanovništva, što će mladim ljudima nametnuti još veći teret financiranja zdravstvenog sustava i mirovina.
'Znamo da brzi ekonomski razvoj u siromašnim zemljama ima golemi utjecaj na stope rađanja. One padaju paralelno s boljim pristupom obrazovanju za žensku djecu, te ekonomskim osamostaljenjem žena i boljom zdravstvenom skrbi', priopćio je prilikom promocije studije voditelj istraživanja Per Espen Stoknes, direktor Centra za održivost u norveškoj poslovnoj školi.
Inače, ova studija izravna je revizija jedne davne studije koju je 1972. također bio naručio Rimski klub i objavio je pod naslovom 'Granice rasta' (Limits to Growth), koja je upozoravala na nadolazeću populacijsku eksploziju. Također, najnoviji rezultati kose se s nekim drugim istraživanjima. Još prošle godine Ujedinjeni narodi upozoravali su da će stanovništvo do 2050. dosegnuti 9,7 milijardi, a do 2100. čak 10,4 milijarde. No, i ta procjena je smanjena u odnosu na neke ranije, jer je UN prije deset godina najavljivao da će nas do kraja stoljeća biti 11 milijardi.
Otkud ovolike razlike? Većina modela temeljena je na faktorima koji utječu na društvenu neovisnost žena, te jačanje obrazovanja i zdravstvene skrbi, posebno pristupa kontracepciji. Model koji razvija Earth4All je nešto složeniji, jer uključuje varijable vezane uz ekologiju i ekonomiju, odnosno sve veću proizvodnju energije, nejednakost, proizvodnju hrane, promjene u razini dohotka i utjecaj budućeg globalnog zatopljenja.
Taj model predviđa dva moguća scenarija za ljudsku populaciju. Prvi je onaj u kojem države nastavljaju s današnjom neaktivnošću, stvarajući ekološki ranjive zajednice podložne slomovima. U tom slučaju populacija bi do 2050. narasla na 9 milijardi, a onda pala na 7,3 milijarde do 2100. Drugi scenarij je optimističniji, s većim ulaganjima u obrazovanje, postizanje jednakosti i zelenu tranziciju, pa bi se onda došlo do spomenutog pada na šest milijardi ljudi.
U studiji ima doista zanimljivih zaključaka, poput onog da - suprotno raširenom mišljenju - brojnost stanovništva nije glavni uzrok klimatskih promjena. Nasuprot tome, tim iz Earth4All smatra da krivica najviše leži na visokim potrošačkim razinama najbogatijih slojeva stanovništva. Njihovo istraživanje pokazalo je da je gornjih deset posto najbogatijih ljudi svijeta svojom potrošnjom najodgovornije za ugrožavanje stabilnosti okoliša.
'Najveći problem čovječanstva jesu emisija ugljika i uništavanje biosfere luksuznom potrošnjom, a ne brojnost stanovništva. Mjesta na kojima populacija najbrže raste imaju ekstremno mali otisak na okolišu po osobi, u usporedbi s mjestima na kojima je vrhunac brojnosti stanovništva dosegnut prije više desetljeća', priopćio je jedan od autora studije, norveški znanstvenik Jorgen Randers.