Jadranski otoci mogli bi se s kopnom i međusobno spajati nizom tunela s višetračnim cestama. Tunelske cijevi bile bi usidrene na 20 metara dubine, a gradile bi se u hrvatskim brodogradilištima.

Takvo rješenje na primjeru Pelješkog mosta bilo bi i do četiri puta jeftinije od izgradnje mosta. Autor, splitski arhitekt Boženko Jelić, svoj je projekt nedavno predstavio Vladi, a danas je dobio i potporu Splitsko-dalmatinske županije.

'Naš projekt povezivanja kopna kod Komarne i rta Blace na Pelješcu, u dužini od 2300 metara, vrijedan je 600 milijuna kuna, što je za tri puta, a u nekim varijantama i četiri puta jeftinije od bilo kakvih mostova ili podvodnih tunela koji se mogu ukopavati u morsko dno. Osim toga, projekt koji nudimo državi ekološki je prihvatljiv, relativno brz za realizaciju, a sa sobom bi donio i moguće otvaranje jednog proizvodnog pogona u blizini gradilišta gdje bi se izrađivali elementi budućeg tunela. Da bi se još više uštedjelo, ponudili smo i projekt povezivanja poluotoka Pelješca s Korčulom, tako da bi se praktički s jednim gradilištem i ukupnim ulaganjem od 900 milijuna kuna mogla riješiti oba problema, a toliko spominjani pelješki most, prema dostupnim izračunima, koštao bi oko dvije milijarde kuna', naglašava Jelić.

Kako piše Slobodna Dalmacija, budući tunel imao bi dva kolnička traka, širine devet metara, kakvi su izgrađeni u autocestovnom tunelu 'Sveti Rok', pa bi se udaljenost od Komarne do Pelješca prelazila automobilom za pet-šest minuta, a do Korčule bi se stizalo za 15-ak minuta. Dubina mora na tom dijelu Malostonskog zaljeva iznosi oko 28 metara, a tuneli bi se gradili na dubini od 20 metara, tako da bi i najveći brodovi, čak i kruzeri koji bi uplovljavali u teritorijalno more BiH prema Neumu, mogli nesmetano ploviti.

'Mislim da možemo godišnje dobiti od Europe dovoljno novca da realiziramo sve što je ovdje rečeno', kazao je Jelić.

Više o ovoj temi možete pročitati ovdje