Predstavnici zakonodavne i izvršne vlasti RS i predstavnici tog entiteta u državnim institucijama potpisali su zajedničku izjavu kojom od jučer ne priznaju nikakve odluke visokog predstavnika i OHR-a. Ovo nije ništa neočekivano, na ovo se vlasti RS predvođene Miloradom Dodikom već godinama pripremaju, a i sam Nebojša Radmanović, član Predsjedništva BiH, prije desetak dana javno je upozorio da je vrlo moguć raspad BiH. Jučerašnja izjava nikako se ne može okarakterizirati novom krizom u zemlji nego nastavkom politike koju vodi Dodik i ekipa oko njega. Drugim riječima, to znači da on ulazi u završnu fazu realizacije davno i, mora se priznati, dobro skrojenog scenarija - odcjepljenje Republike Srpske

'Prisustvovao sam svojevremeno jednom neformalnom sastanku na kojem je pokazana i nova mapa. Na toj mapi u sastavu Srbije nema Kosova, ali ima Republike Srpske', izjavio je za banjalučke medije u travnju prošle godine Orhan Dragaš iz Srbije koji se smatra jednim od najvećih europskih trgovaca oružjem i prislušnim uređajima. U BiH se preko te njegove izjave prešlo šutke, a ona je u tom trenutku itekako trebala i bila važna Dodiku.

U srpnju 2007. list San razotkrio je i objavio detalje o dobro čuvanoj tajni - sastanku u jednom restoranu kod Mostara kome su prisustvovali Milorad Dodik, Dragan Čović, predsjednik HDZ-a i Božo Ljubić, predsjednik HDZ-a 1990. Na njemu je definiran zajednički odgovor na stavove bošnjačkih političara. Tada je dogovorena i protumjera u slučaju nametanja ustavnih promjena i smjene visokih političara od OHR-a, a ona podrazumijeva istovremeno povlačenje potpisa Beograda i Zagreba Dejtonskog sporazuma i zahtjev za hitnim organiziranjem međunarodne konferencije o BiH. Za te protumjere sudionici sastanka u predgrađu Mostara dobili su i podršku vrhova Katoličke crkve i Srpske pravoslavne crkve, a nije izostala ni podrška tadašnjeg premijera Hrvatske Ive Sanadera i predsjednika Srbije Borisa Tadića

Ne treba zaboraviti ni činjenicu koja, sasvim logično, nikada nije službeno potvrđena da je vlast Republike Srpske dobila od međunarodne zajednice i određene koncesije zbog proglašenja Kosova nezavisnom državom. Koncesije su dobivene preko Srbije i podrazumijevaju značajne ustupke međunarodne zajednice - Vladi Srbije i Vladi Republike Srpske dopušteno je provesti sve što zamisle kada je riječ o međusobnom povezivanju, osim da pravno i politički dovode u vezu odluku o nezavisnosti Kosova sa statusom Republike Srpske u BiH.

Naime, u pojam srpska strana još od početka 2006. uključena je i Republike Srpska pa je Dodiku dopušteno da, koristeći nacionalističku i šovinističku retoriku, pobijedi na izborima te godine i osvoji vlast. To pravo on je nastavio koristiti i do dana današnjeg. U međuvremenu se dogodio i famozni sastanak u Prudu čiji su akteri bili Sulejman Tihić, Milorad Dodik i Dragan Čović. Njih trojica priopćila su da su postigla dogovor i našla rješenje. Ispostavilo se da su sve trojica, i zajednički i pojedinačno, prevarila građane i oduzela ovoj zemlji dragocjeno vrijeme. Nijedan od njih trojice za tu prevaru nikome nije položio račune...

Ovo su samo neki od niza detalja koji dovode do jučerašnjeg sastanka u Banja Luci i zajedničke izjave 23 dužnosnika u kojoj se visokom predstavniku direktno prijeti da će snositi posljedice svih svojih odluka. I što sada i kako dalje? Reći i zaključiti da se BiH nalazi na povijesnom raskršću puka je fraza koja u biti ništa ne znači i spada u zahrđali rječnik aktualnih vlastodržaca. Tražiti sada od visokog predstavnika Inzka, koji je usput rečeno jučer boravio u Bruxellesu, da povuče poteze koristeći se i bonskim ovlastima, nije baš uvjerljivo budući da je već do sada mogao razbistriti mutnu vodu?

Očekivati da će Dodik i njegova ekipa povući ručnu, nije realno kao što nije realno nadanje da Čović ne želi treći, dakle hrvatski entitet, ali ni da pojedini bošnjački lideri, prvenstveno iz SDA, ne žele svoj komadić BiH na kojem bi bez ikakvih ograničenja vladali. Najrealnije i najefikasnije je da se građani BiH dignu na noge i smijene aktualnu vlast na izvanrednim izborima, na što imaju apsolutno pravo, jer su oni 2006. instalirali upravu tu i takvu vlast. Ne treba nimalo sumnjati da bi u tome imali apsolutnu podršku dijela Europske unije Sjedinjenih Američkih Država