Vođa talijanske Radikalne stranke Mario Staderini pokrenuo je lavinu prigovora na račun Katoličke crkve u Italiji. Berlusconijeva vlada oslobodila ju je plaćanja poreza na oko 100.000 posjeda od 2005. godine. U brojkama, radi se o tri milijarde eura godišnje, prenosi britanski The Independent.

Stvar možda i ne bi budila kontroverze da talijansko društvo nije pogođeno oštrim mjerama štednje kojima se nastoji potkresati proračunski deficit i osvojiti povjerenje investitora. Teret je svaljen na pleća poreznih obveznika i državno financiranje bit će manje, što će se u prvom redu odraziti na manje novca u zdravstvenom, mirovinskom i obrazovnom sustavu.

U isto vrijeme crkveni posjedi ostaju u balonu izuzeća od plaćanja poreza na imovinu: 100.000 posjeda, klasificirani kao nekomercijalni (od kojih 8779 škola, 26.300 strogo crkvenih institucija i 4714 bolnica i klinika), oslobođeno je nameta. Staderini upozorava: 'Nitko ne želi svojim porezom financirati mjesta za bogoštovlje i u skladu s time traži se uvođenje nameta na komercijalne aktivnosti Crkve.' Kontroverza je očita. Smiju li se usko crkvene aktivnosti zakonski definirati kao nekomercijalne i time izuzeti iz doprinosa proračunu?

Europska unija trenutno analizira spornu legislativnu velikodušnost prema Vatikanu, a poznata je i izjava europske povjerenice za tržišno natjecanje Joaquin Almunie da je porezna olakšica za Crkvu ekvivalentna državnoj subvenciji, nešto što se kosi sa zakonom Unije.

Koliku podršku ima Staderini, govori i nekoliko kampanja na Facebooku. Jedna od njih prikupila je čak 100.000 pristaša. Njihova poruka je kratka i jasna: 'Vatikan, izvoli platiti za mjere štednje.'

Biskupsko glasilo L'Avvenire pak argumentira da porezno izuzeće imaju sve nekomercijalne organizacije te da Crkva nipošto nije izolirani slučaj.

Financijska i imovinska potkoženost Vatikana tome je najbolji dokaz, zar ne?