Tragičnom greškom medicinskog osoblja u jednom ruskom rodilištu prije 12 godina, dvije djevojčice zamijenile su identitete, obitelji i poživjele ‘sudbine’ one druge. Sada, kada se doznalo za zabunu, dvije obitelji našle su se u vrtlogu drame koja nema mnogo poznatih presedana u povijesti
Možda se nikada ne bi saznalo što se 1998. godine dogodilo u rodilištu Kopejsk u uralskoj regiji (zemljopisna granica Europe i Azije), da u obitelji Beljajevih bivši suprug i otac nije optužio svoju bivšu suprugu Juliju da Irina nije njegovo dijete. Tražio je DNK analizu čiji je rezultat pokazao da dijete doista nije njegovo, ali ni Julijino!
Strepeći za sudbinu svoje kćeri, šokirana gospođa Beljajeva prijavila je slučaj policiji. Istraga je trajala svega nekoliko tjedana: njezina biološka kći živi u predgrađu s druge strane Kopejska, tek oko pola sata vožnje od Julijina skromnog stančića. Živi u muslimanskoj obitelji Iskanderovih, uvjerena da joj je otac gospodin Naimat, etnički Tadžik.
Naimat je također razveden, ali je zadržao djecu. Supruga mu je bila Ruskinja, pa su djevojčicu nazvali Anja. Nju i drugu djecu Naimat je odgojio u muslimanskoj tradiciji.
Vidjevši fotografiju svoje biološke kćeri koju mu je donijela gospođa Julija, Naimatu nije trebala DNK potvrda da bi shvatio što se dogodilo prije 12 godina. Kako je ispričao medijima, odmah je 'prepoznao sebe' u djevojčici. No najprije je, kaže, sjedio 40 minuta, nesposoban izgovoriti bilo što.
Od toga dana, dvije obitelji se redovito susreću. Neki bi scenarist možda poželio iskoristiti ovu priču za neku komediju zabune, no riječ je o drami koju gospođa Julija opisuje kao košmar. Među ruskom i tadžičkom obitelji postoje velike razlike, predrasude, oprečne tradicije i životne navike koje valja mijenjati kako bi se svi mogli uspješno nositi s nevjerojatnom situacijom. Julija kaže da ne uspijeva razviti majčinski odnos sa svojom biološkom kćeri. Najveći joj je, kaže, strah da će je obje djevojčice napustiti.
Naimat, pak, osobito strepi da će djevojčica koju je odgojio napustiti muslimansku vjeru i stil života te prigrliti alkohol koji je, osim što je protivan Islamu, uništio mnoge ruske živote i obitelji, posebno u provincijama.
Oba roditelja prolaze teške trenutke i navodno su potražili psihijatrijsku pomoć.
No dobra je vijest da su djevojčice postale, kako same kažu, najbolje prijateljice. Zasad ne žele promijeniti obitelji u kojima su se našle. Anja mašta da svi jednog dana žive u zajedničkoj velikoj kući.
Možda joj se tako nešto i ostvari, s ozirom na to da obje obitelji tuže bolnicu za 300 tisuća dolara. Šef rodilišta priznao je pogrešku i ispričao se u ime instutucije, no tvrdi da oni jednostavno ne mogu isplatiti toliku odštetu. Ipak, bolnica je državna institucija, a Rusija je dovoljno bogata da unesrećene obitelji koje se trude nositi sa situacijom pomogne barem financijski, ako već ne i stručnim savjetovanjem. Sudski proces bez presedana je u tijeku, no jedina naznaka nekog sretnijeg raspleta zasad je podatak da su djevojčice prijateljice koje nastoje održati svoje obitelji na okupu.
