Službena vijest glasi ovako: na dobrotvornoj večeri za štićenike Dječjeg doma Maestral ostvaren je cilj i prikupljeno je 375 tisuća kuna, novac kojim će se obnoviti stan u centru Splita u kojemu žive korisnici koji napune osamnaest godina. A neslužbena: 'grad slučaj', kako ga često vole titulirati, ponovno je pokazao svoje najljepše lice. Ako i jest slučaj, slučaj je za naslovnice. Glazbenik Ivan Perak najprije je na scenu izveo dječji zbor Maestralići, koji je tristotinjak uzvanika oduševio izvedbom 'Zvončića', a jedan od dječaka potom je izveo pjesmu Petra Graše. Pa se, logično, ukazao i sam Grašo i dodatno digao temperaturu u dvorani.

Bio je to sam početak dobrotvorne gala večere i sve je još uvijek bilo prigušeno i pomalo suzdržano: leptir-mašne i večernje haljine prošetavale su se dvoranom, u pozadini je zveckalo posuđe, odradio se set prigodnih pozdrava i govorancija, pa i himna, sa stola na stol zirkalo se i domahivalo, gradska poslovna, medijska, aktivistička i politička krema uživala je u 'minglanju'. A onda je krenulo. Cijeli Split, kažemo, dao je ruke svojoj djeci: nakon Petra Graše svoje glasnice otkočili su operna pjevačica Terezija Kusanović, pa Doris Dragović, pa Ivo Amulić s prigodnom 'Nasloni glavu na moje rame' i dalje, a onda i nenadmašna Zorica Kondža.

Veseli konobari u niskom startu uputili su goste na hranu, a bogme je bilo svega: pozivu na volontiranje odazvao se vrh hrvatske gastro scene. Hrvoje Zirojević, Ivan Pažanin, Duje i Ante Pisac, Roko Puče, Pero Savanović, Matko Ivanišević, Duje Milić… Hrana je bila donirana, dvorana ustupljena za plemeniti cilj, čak i prigodno dekorirana trudom i novcem dobrih ljudi. Bilo ih je puno, previše za nabrajanje u jednom tekstu. U pozadini se odvijala i aukcija slika poznatih hrvatskih umjetnika, eno još uvijek traje na web stranicama Maestrala.

I potom je na scenu stupio Joško Lalić, štićenik ovog doma koji je upravo napunio osamnaest godina i jedan je od tridesetak mladih koji će taj stančić u centru grada pamtiti kao svoj prvi pravi, topli dom. Hrabro je stupio pred stotine ljudi i održao govor zahvale, brojna srca raspala su se u tom trenutku. Pa da se ne bi uredio taj stan, ma nemojte. Da je u tom trenutku trebalo skupiti 375 milijuna, a ne 375 tisuća kuna, pronašli bismo ih nekako.

Za jednim od stolova cupkali su župan Blaženko Boban, gradonačelnik Ivica Puljak - koji se, provjerili smo, čak i pomolio prije jela. Duhovnost ga je preuzela ili možda činjenica da je sjedio pored nadbiskupa Marina Barišića. Neobično društvo očekivano se nije diglo sa svojih stolica. Bio je najavljen i ministar Josip Aladrović, ali pojavio se nije: čovjeku je vjerojatno bilo daleko potegnuti do Splita, možda nije imao vremena. Za razliku od konobara Ivice i Renate, koji su upravo te večeri slavili trideset godina braka i odlučili otkazati već dogovorenu feštu kako bi dali ruke za ovaj plemeniti cilj.

'Ovoj djeci poklonili smo svoje vrijeme, ono vrijedi više od svih fešta ovog svijeta', kazat će nam Ivica na odlasku, nakon što je raspremio stolove i ruku pod ruku sa suprugom odšetao u noć. Split, kažemo, voli svoju djecu.