Kako se za sada može čuti, Energetski institut 'Hrvoje Požar' za Vladu treba definirati što su, odnosno kolike su minimalne količine energije - struje, plina, grijanja - bez kojih ni jedno kućanstvo ne bi smjelo biti, a zatim će Vlada svojim uredbama definirati koji je maksimum prihoda koji kućanstvo na tu energiju smije potrošiti, piše Glas Slavonije.

Primjerice, Vlada može odlučiti da se iz proračunskog fonda pomoći trošak energije sufinancira svakom kućanstvu kojem mjesečni trošak energije prelazi 15 posto ukupnih prihoda, ali, kako se za sada čini, samo onima koji primaju neku vrstu socijalne pomoći.

Onih kojima računi za energiju premašuju deset ili 15 posto ukupnih prihoda, daleko je više od korisnika socijalne pomoći, no činjenica je da si Vlada s ovim proračunom takav trošak ne može priuštiti. To je vjerojatno i razlog zbog kojeg u Hrvatskoj zakonom još nije definirano tzv. energetsko siromaštvo, kao što je slučaj u zemljama EU.

Prema uvriježenoj europskoj definiciji, energetsko siromašno kućanstvo je ono koje si ne može priuštiti 'adekvatne energetske usluge s najviše deset posto svojih prihoda'. U Europi je energetski siromašan već svaki sedmi stanovnik, a podaci pokazuju da si, primjerice, čak 65 posto bugarskih kućanstava ne može priuštiti adekvatnu količinu grijanja zimi, jednako tako 25 posto Poljaka, deset posto Talijana, 15 posto Mađara. Mnoge države u Europi imaju fond za energetski siromašne, bez obzira na to primaju li socijalnu pomoć ili ne.

Naše će se mjere, prema svemu sudeći, odnositi samo na primatelje socijalne pomoći, ne i na ostale energetski siromašne, poput umirovljeničkih kućanstava, nezaposlenih i tako redom. Ni u novom Zakonu o energiji, kojim država predviđa osiguran socijalni minimum energije ugroženima, ni u novom Zakonu o tržištu energije, država još nije definirala naše energetsko siromaštvo, čime bi i broj korisnika pomoći vjerojatno bio daleko veći od 250.000, koliko ih sada prima neki oblik novčane socijalne pomoći.