Kada se u javnosti govori o Državnom odvjetništvu, obično se spominju dvije osobe – glavni državni odvjetnik Mladen Bajić i ravnatelj USKOK-a Dinko Cvitan. Diskutira se o njihovoj moći, volji da procesuiraju ključne aktere hrvatske pretvorbene pljačke, a pri tome se gotovo uvijek zaboravlja da u tom hijerarhijskom društvu istražitelja i pravnika najvažniji posao rade njihovi zamjenici, državni tužitelji. Ispod Bajića i Cvitana proteže se piramida od preko 1700 ljudi.

Dok se imena i lica kaznenih odvjetnika lako pamte, jer su to uglavnom ljudi koji se rado pojavljuju u medijima i tako reklamiraju svoje intelektualne usluge, rijetki će znati ime tužitelja iz Bajićevog aparata. Tko je čuo za Tamaru Laptoš, zamjenicu državnog odvjetnika koja je dobila nagradu Tužitelj godine od Međunarodnog udruženja tužitelja u Seoulu? Ona zastupa državu u slučaju protiv Damira Polančeca u aferi Spice, čiji spis ima 42 tisuće stranica. Vodila je slučaj Reflektori (također protiv Polančeca) i slučaj Indeks, a dobila je i nepravomoćnu presudu protiv Ive Sanadera u aferi Hypo. Danas se već bavi najnovijom aferom Remorker i izvlačenjem novca iz Hrvatskih autocesta, a sve to za desetak tisuća kuna mjesečne plaće.

Tužitelji se neće olako žaliti novinarima na težinu svoga posla, ali odvjetnici - njihovi kolege po struci a suparnici u sudnicama – primjećuju da su 'odvjetnici države' – premoreni i potkapacitirani.

Bivša ministrica pravosuđa, a danas odvjetnica, Vesna Škare Ožbolt kaže da broj ljudi koji radi u Državnom odvjetništvu nije dovoljan za sve nove afere i one koje se već vode u sudnicama. 'Kada Državna revizija završi, recimo, kontrolu neke tvrtke koja se financira iz proračuna, izvještaj se šalje DORH-u i policiji. Pitam se imaju li državni odvjetnici vremena i dovoljno ljudi da kvalitetno istraže sve prijave?' kaže Škare Ožbolt.

Naglasila je da se državni odvjetnici ne bave samo korupcijom, nego i organiziranim kriminalom, ratnim zločinima i drugim kompleksnim kaznenim djelima. 'Ogroman je pritisak na USKOK. Organizirani kriminal već je ispred pravne države. To su signali da Državno odvjetništvo treba ojačati u kadrovskom smislu i organizirati ekspertne timove', uvjerena je Škare Ožbolt koja podsjeća da se na aferu Remorker i nepravilnosti u HAC-u u medijima upozoravalo čak pet godina.

Željko Žganjer radio je kao tužitelj 28 godina dok se prije pet-šest godina nije odlučio baciti u profitabilnije vode – u odvjetništvo. On kaže da mu je teško procijeniti ima li Hrvatska dovoljno tužitelja, ali kao odvjetnik primjećuje da ljudi u DORH-u i USKOKU rade, kako je rekao – isposnički.

'To je rudarski posao koji tužitelje okupira tijekom cijeloga dana i vikenda. Toliko da su ljudi izgubili pravo na osnovni obiteljski sadržaj. Novi Zakon o kaznenom postupku nameće im brojne administrativne obaveze koje im otežavaju da se posvete meritumu stvari… Oni su nešto kao Alije Sirotanovići', rekao je Žganjer dodajući da im se zaista divi na 'predanom i požrtvovnom radu'.

Inače, u godišnjem izvještaju rada Državnog odvjetništva stoji da su 2012. godine imali 1.712 zaposlenika. U 33 općinska, 15 županijskih državnih odvjetništava, USKOK-u i DORH-u radilo je 617 državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika, 153 savjetnika, 88 vježbenika i 833 službenika i drugih zaposlenika. U odnosu na 2011. godinu povećan je samo broj službenika, savjetnika i vježbenika.

Kada je Mladen Bajić prije desetak dana na saborskom Odboru za pravosuđe podnosio izvještaj, dobio je brojne pohvale. Nitko ga od zastupnika nije pitao kako rade tužitelji, ima li ih dovoljno, poštuju li se njihova radnička prava i imaju li osnovne uvjete u borbi protiv kriminala. Bajić je, kao u skeču Monthy Phytona, dobio čak nekoliko pohvala na račun tehnički savršeno pregledno sastavljenog izvještaja. Znakovit vjetar u leđa par mjeseci prije kraja trećeg mandata na čelu DORH-a…