Znanstvenici su dosad mislili da je fićukanje glavni način komunikacije tih morskih sisavaca, a nisu bili svjesni značaja pulsirajućih glasova. Međutim, nova studija o velikim dupinima na Sardiniji (koji žive i u Jadranu, a kod nas ih zovu i dobri dupini), pokazala je da je ovaj način glasanja od ključnog značaja za društveni život tih izuzetno inteligentnih životinja.

'Veliki dupini koriste pulsirajuće glasove za druženje i održavanje položaja u društvenoj hijerarhiji kako bi izbjegli fizičke sukobe i sačuvali energiju', objasnio je Bruno Diaz, voditelj studije u Institutu za istraživanje velikih dupina (BDRI).

Rezultati su predstavljeni u novoj knjizi 'Dupini: Anatomija, ponašanje i prijetnje' koja donosi najpotpuniji repertoar različitih glasova, kliktaja i fićukanja dokumentiranih od 2005. godine u podmorju Sardinije.

Prema stručnjacima, dupini koriste najmelodioznije tonalno fućkanje da bi ostali u kontaktu – prije svega majke i mladunci – te za usklađivanje strategije lova.

'Složenije i raznovrsnije pulsirajuće glasanje koristi se za izbjegavanje agresije u uzbudljivim trenucima kao, primjerice, kada se natječu za isti komad hrane', objašnjava Diaz i dodaje da veliki dupini ispuštaju dulje pulsirajuće glasove kada love, odnosno prilikom napada.

'Ispuštaju ih kada su u nazočnosti drugih jedinki koje se kreću prema istom plijenu. Nedominantni članovi skupine ubrzo se sklanjaju u stranu da bi izbjegli sukob. Zanimljivo je da su ti zvuci jako 'jednosmjerni', za razliku od ljudskih. Dupin uputi poruku onome koga vidi kao suparnika, a taj će jasno znati da se to odnosi na njega', kaže španjolski znanstvenik.

Veliki, odnosno dobri dupini naseljavaju gotovo sva mora i oceane, a jedino ih nema u polarnim područjima. Najčešća su i jedina trajno nastanjena vrsta dupina u Jadranu. Rasprostranjeni su duž čitavog Jadrana, međutim najbolje je istraženo područje Kvarnerića gdje je brojnost populacije procijenjena na oko 120 jedinki. Hrane su uglavnom ribama te u manjoj mjeri glavonošcima i rakovima. Na leđima su tamnosive boje, a trbušna strana im je bijele boje. Mogu narasti i do 3,8 metara, a mogu roniti i do 500 m dubine.

Ugroženi su onečišćenjem mora, uznemiravanjem i bukom brodskih motora koja ometa njihovu komunikaciju, nedostatkom ribe zbog pretjeranog izlova te ribarskim mrežama i namjernim ubijanjem. U hrvatskim su vodama strogo zaštićeni, a kazna za ubijanje je 35.000 kuna.