Svojevrsni kult Facebooka, Twittera i sličnih internetskih mreža proširio se svijetom proteklih mjeseci, slaveći nove medije s kojih se navodno digao povijesni val arapskih društvenih prevrata. No što je s drevnim medijem koji tradicionalno prati revolucijska gibanja - glazbom?
Američka stranica InsideIslam ističe da je lavovski dio prosvjeda u Egiptu, Tunisu, Libiji i drugdje iznijela mladež do 25 godina.
Akcije novih pokoljenja s afričke strane Mediterana često su pratili taktovi svijetu malo poznatog, revolucionarnog arapskog hip hopa koji se udružuje i prelazi granice kao soundtrack mladenačke panarapske volje za oslobađanjem od autokracije.
Zvuči progresivno? Urbano i kul? Možda ipak da pričekamo neka se malo slegne prašina, pa da bude jasnije od čega se sve sastoji najnoviji svjetski progres.
Od anonimnosti podrumskih studija, preko zatvora, do masovnih koncerata u mjesec dana
Ponajveća glazbena zvijezda 'povijesnog trenutka', kojom će se zasigurno u budućnosti baviti sociolozi, 21-godišnji je reper Hamada Ben Amor, poznatiji kao El General. Još krajem prosinca, kada se u tuniskoj provinciji samozapalio njegov očajni vršnjak Muhamed Bouazizi i potom krenula prva u nizu revolucija, El General je objavio stvar 'Državni poglavar'. Počeo je rešetati sad već bivšeg diktatora Ben Alija koji 'pljačka vlastiti narod i gleda ljude kako jedu smeće, umiru na ulici'... Uhićen je samo pet dana od pojavljivanja pjesme. Bližnji su strahovali za njegov život, no pušten je nekoliko dana kasnije, da bi ubrzo opet repao pred tisućama prosvjednika.
Istovremeno, njegova se pjesma razlijegala od Alžira, preko Kaira, do Maname u dalekom Bahreinu.
El Generalov 'flow' dopro je do širih, transnacionalnih arapskih masa, a u jednoj pjesmi poručuje 'Oni koji si izdani (...) Egipat Alžir, Libija, Maroko... svi moraju biti oslobođeni'.
Za demokraciju, ili možda za teokraciju?
Ovih su dana aktualni i libijski reperi-egzilanti okupljeni oko pokreta Khalas (Dosta je!). Na zajedničkom albumu nastupaju i njihovi alžirski, tuniski i egipatski kolege. Neki od njih već godinama koriste umjetnost u borbi protiv učmalih brutalnih diktatura u zemljama Magreba.
No vratimo se El Generalu o kojem danas pišu Time i InsideIslam ističući kako njegova emocija dopire i do sekularista i do islamista. Sve je to lijepo i moderno i promotivno, ali čini se da daje nepotpunu sliku. Naime, ako stanete na dasku i malo dalje prosurfate islamskim stranicama, naći ćete njegovu novu pjesmu 'AllahuAkbar' koju izvodi s još nekoliko magrebskih 'žestokih momaka'.
Osim što lamentira nad zaboravljenim vrijednostima islama, stvar sadrži refren 'Alah je velik! Zastava islama prije svih! Šahid (žudim biti šahid), ništa osim smrti ne može me zaustaviti!' te u nekoliko navrata protestira protiv svjetske židovske prevlasti koja je u njihovoj interpretaciji odgovorna za ropstvo Arapa. 'Jak na riječima', El General repa da želi biti mudžahedin i umrijeti smrću šahida te da je 'islam iznad svega'. Stalo je u tih 3,19 minuta glazbenog broja još toliko džihada, poziva na okupljanje svemuslimanske vojske, mučeničkih smrti i razbijanja cionističkih zavjera da se čovjek zapita čije je to revolucije soundtrack – magrebske ili iranske iz 1979? Toliko o osjetljivom shvaćanju pojma 'progres'.
Ostaje za vidjeti kako će novu stvar jednog 'Generala' (u trenucima dok je Libija na rubu građanskog rata protiv 'Pukovnika') prihvatiti mlade arapske generacije u zemljama koje inače proživljavaju demografski bum i u mnogima od njih pola stanovništva još nije prešlo tridesetu...
