Dva dana zaredom dvojica čelnih ljudi u državi obratila su se naciji, u srijedu predsjednik RH Zoran Milanović, u četvrtak predsjednik Vlade Andrej Plenković. Njihovo držanje i poruke analizirala je za tportal komunikacijska stručnjakinja Ankica Mamić, kojoj je za uho zapela kontradiktorna poruka ovog dvojca: Plenković nam poručuje da smo u ratu, a Milanović da nismo
Milanović je obraćanje naciji odradio u srijedu. Njegov govor trajao je nešto više od šest minuta, Plenkovićev gotovo dvostruko - 11 minuta.
'Ovo je bolest koja fatalno pogađa one starije i bolesnije među nama. Naš zadatak je, sada kad smo toga potpuno svjesni, da učinimo sve da zaštitimo naše majke i očeve, bake i djedove, babe i didove, none, jer to su ljudi koji su nas podizali i brinuli za nas cijele naše živote, i to je, ako ništa drugo, ako ćemo samo tako gledati, a prije svega moramo tako gledati, naša ljudska obaveza', rekao je Milanović.
vezane vijesti
Predsjednik RH u ovoj teškoj krizi nema preveliku ulogu zbog svojih ograničavajućih ustavnih ovlasti. 'Čini mi se da je Milanović propustio priliku izaći iz okvira onoga što on stalno govori: To je izvan mojih ovlasti. On ima priliku aktivno sudjelovati u svim mjerama koje Vlada priprema i provodi te treba sudjelovati u njima bez obzira na ustavne ovlasti', smatra Ankica Mamić.
Smatra da su obojica propustila detektirati koje su to skupine najviše uplašene ili pogođene.
'U oba govora falilo je definiranje svih dionika kojima se treba obratiti. 'Niti kod Milanovića niti kod Plenkovića nisam čula da šalju poruke privatnom sektoru. Imamo vrlo složenu situaciju. Predsjednik Vlade rekao je da su plaće i mirovine sigurne, no to vrijedi za javni sektor. U kriznoj komunikaciji jako je važno da imate definirane dionike i da se svima obratite po hijerarhiji njihovih potreba', napominje.
Smatra da su trebali pozvati na uključivanje svih javnih ustanova koje bi mogle dati neke odgovore u ovoj krizi. 'Nisam vidjela obraćanje razreda za medicinu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, nismo vidjeli ni krizni plan Hrvatske gospodarske komore, koju svi plaćamo. Ne znamo gdje je nestalo 300 direktora turističkih zajednica, a oni i dalje dobivaju pune plaće', nabraja.
Što se tiče tona, vidi se, kaže, da je situacija dramatična. Oni nisu to pokušavali ni izbjeći, nema napuhavanja lažnog optimizma, to su pravila krizne komunikacije. Ne smiju se raditi predikcije, mora se držati aktualnih činjenica, kaže Mamić.
Što se tiče Milanovićeva spominjanja 'baba, didova, nona', Mamić smatra da su to ljudski apeli te kako svaka kriza, pa tako i ova, kod dobrih ljudi izvlači najbolje, a kod loših najgore.
'Neke teme su falile u oba govora, no vidjet ćemo, to su bila prva obraćanja', kaže.
Napominje kako je uloga države ta da je u kriznim trenucima servis građanima i onima koji je plaćaju kroz poreze. 'Od dužnosnika zapravo očekujemo saznati što će država za nas napraviti kao građane, na koliku pomoć države možemo računati', smatra.
Dodaje da se Plenković i Milanović moraju uskladiti jer Milanović u govoru jasno kaže: Nismo u ratu, ali jesmo u izazovu, krizi, koja će proći, ali će posljedice, pogotovo ekonomske i socijalne, ostati. Plenković je pak istaknuo kako je Hrvatska u ratu protiv virusa, panike i negativnih društveno-ekonomskih posljedica.
'Neka se dogovore oko toga jesmo li u ratu ili nismo', poručuje im Mamić.
Na pitanje koji je govor bio bolji, kaže da je to teško reći. 'To su dva potpuno različita govora iz dvije potpuno različite perspektive. Dobro je da su se obratili tako da ljudi vide da smo na rubu izvanrednog stanja i da postoje ljudi koji upravljaju sustavom. U svakoj krizi je jako važno imati točku kojoj građani mogu vjerovati', zaključuje.
