Split smrdi. I to toliko dugo i postojano da se svi na rivi prave kako nema apsolutno ničeg divljeg u zraku. Elsie me vodi po gradu, zna sve, a kako i ne bi. Već pet godina gušta splitsku polaganost i do te mjere se u njoj udavila da joj nakon pustih profesionalnih želja i ambicija ideja da nagodinu rodi dijete predstavlja ultimativni karijerni uspjeh. Lijepa naša vaša Filipinka sretno ispija cappuccino s okusom vanilije, gledamo u beskonačan niz štekata i sva je u 'oki-doki' tonu. Shvaćam. Cura je u rekordnom roku postigla dalmatinsku nirvanu. To će reći - nasmiješeno odustala.

'Došla sam u Hrvatsku jer sam tu upoznala svojeg sadašnjeg supruga. Sa Šolte je. I jedan od rijetkih ljudi koji su iskreni i časni. Uglavnom vam ovdje ljudi kažu da će nešto napraviti, a onda sljedeći dan vele da će to napraviti sutra ili sljedeći tjedan i tako unedogled. Izgubila sam motivaciju i volju', zagrijava se Elsie koja je nekoć davno došla u Split s nadom da će se baviti plesom, razvijati se u tom smjeru i od toga moći živjeti. Baš kao što je mogla u Manili. A onda je naučila što znači 'pooolako': 'Nedostaju mi Filipini ne samo zbog obitelji i prijatelja, nego i zbog posla. Ako si profesionalni plesač, puno radiš, nastupaš na televiziji, po predstavama, podučavaš druge. Stalno si angažiran. Nakon pet godina života u Splitu još uvijek se nadam da ovdje postoje ljudi koji žele napraviti nešto. Jasno mi je da trebam zapeti daleko jače ne bih li pronašla pojedince koji imaju isti cilj.'

Prve riječi - ajme meni, ne, ne mogu, neću

Gospođa Angeles udana Novaković zapravo je skroz dobro prošla mjereno splitskim standardima. Otkada se nacrtala u Hrvatskoj više-manje stalno radi kao učiteljica plesa. Slično kao i u Manili. Jedina razlika je što je apsolutno sve drugo različito. Na Filipinima ples je toliko popularan i impregniran u kulturu da skoro svi plešu, a upisivanje plesne škole smatra se luksuzom koji si samo rijetki mogu priuštiti. Ako i kada si je priušte, trude se iz petnih žila. U Splitu naprotiv, stvar se svodi na hir pojedinaca ili, u gorem slučaju, njihovih roditelja. Elsie je u kratkom vremenu dobila vrhunski uvid u mjesno stanje svijesti: 'Prve riječi koje sam naučila u radu s polaznicima bile su 'ajme meni, ne, ne mogu, neću'. Kada počne sat, uglavnom slijedi: Učiteljice, ne moguuu. To je teško. Ako zadam težu vježbu, onda je teško. Ako zadam laku, onda je dosadno. Na Filipinima djeca obožavaju teške vježbe, predstavljaju im izazov, uzbuđenje. Rade sami doma, pa mi sljedeći put na satu jedva čekaju pokazati kako su je svladali. Ovdje... Da, još jedna ključna riječ - 'zaboravila sam '.

Splićani u klubovima stoje i piju

Pada mi na pamet stih iz 'Helter Skelter' od Beatlesa: 'You may be a lover but you ain't no dancer.' Standardni Hrvat zapravo ne zna plesati, a o ljubavničkim vještinama u filipinskoj interpretaciji malo ćemo kasnije. Prvo što je Elsie zamijetila pri konzumaciji splitskog noćnog života je da se ekipa ovdje ne zna zabavljati bez alkohola. U Manili je, veli, dovoljna glazba i hrana. Još ako padne karaoke, svi su ludi od veselja: 'Kada sam tu prvi puta došla u klub, zaprepastilo me koliko je malo ljudi. OK, kasnije se nešto napunilo. Predložila sam da idemo plesati, ali su mi rekli - pričekaj, samo polako, ajmo prvo popiti nešto. Ako pijem alkohol, ili zaspim ili povraćam. Ali u Splitu ljudi dođu u klub i samo stoje i piju. Nakon nekog vremena počnu se kao nešto kretati i plesati, ali to je tako malo i sramežljivo.' Klupska priča Filipinaca i Hrvata ne može biti drukčija. Kod nas je podij ring za ulete, pogledavanja ili polupijano solo uživljavanje. Na Filipinima se sve vrti oko zajedničke veselice i fokus je, kaže mi Elsie, na samom plesu. Svi su u nekom zajedničarskom điru, umjesto da su, kao kod nas, atomizirani po frendovskim grupicama. 'Ako ti dečko hoće pokazati da mu se sviđaš, to neće pokazati kroz ples - s obzirom na to da ionako svi plešu sa svima - nego će poslati frenda da ti to kaže', uči me Filipinka.

Muškarci opušteniji, ali i manje romantični

OK, očito nam se ne da i ne znamo plesati. Kako stojimo sa udvaračkim potencijalom? Ili, točnije, padamo: 'Filipinci su skroz drukčiji. Dat će

ti i mjesec i nebo. Ali ono što ti neće reći je da to istovremeno rade i s drugom curom. Baš su plejboji. Ima popularna filipinska pjesma sa stihom – htio bih da imam dva srca, volim te, ali volim i nju. Ovdje, ovdje su muškarci puno opušteniji. Nema toliko drame i dinamike. Manje su romantični i manje se trude oko tebe. Kod nas je običaj, recimo, da se u prvoj godini veze slavi obljetnica svaki mjesec. Mog muža je to iznenadilo'.

Hrvatska u tri riječi? – Ljepota, klima, opuštenost. Zvučalo bi tako tipično da Elsie pod posljednjim ne podrazumijeva nešto što ju konstantno prizemljuje: 'Život je ovdje polagan i to mi se ne sviđa. Želim učiti nove stvari, a ovdje je to teško. Malo se toga događa. Ako sam nešto od svega toga dobila, to su kile. Htjela bih da ljudi u Splitu imaju neki jasniji cilj. Da im je jasnije što žele. No uglavnom tek puno pričaju i planiraju. Kada treba učiniti nešto, umjesto da naprave korak naprijed, oni naprave dva unazad.'

Za razliku od Manile, Split ima i povijest i prirodu na udaljenosti od svega nekoliko minuta. Filipinka će reći kako ni ne znaju koliko su sretni. U Manili moraš putovati satima do bolje plaže, baš kao i do povijesnih znamenitosti. Posrećilo joj se i s prijateljima premda priznaje kako su ljudi sumnjičavi i rezervirani na prvu. Za uspostavljanje kontakta i izgradnju povjerenja morala je sama preuzeti inicijativu. Nešto što bi po logici stvari trebao biti posao domaćina, pretpostavljam.

Nisam siguran koliko Dioklecijanovo odmorište rezonira s filipinskim optimizmom, entuzijazmom i neproračunatom gostoljubivošću. Elsie me je provela kroz grad, dala si je truda i prošetala me do najboljeg pristupačnog gradskog restorana, poslala mi nekoliko poruka da kakva mi je bila hrana i jesam li našao smještaj i još mi ostavila desert iznenađenja na štandu gdje je znala da ću kasnije doći. Angažman, toplina i zainteresiranost koju ne bih dobio od deset Splićana u zbroju i pomnoženo s dugom Hajduka. Grad bi definitivno trebao subvencionirati letove za Manilu svim splitskim neženjama.