Španjolska je godinama bila jedna od rijetkih zemalja koja je bila imuna na krajnju desnicu. Dosad. Na prijevremenim parlamentarnim izborima održanima u nedjelju u parlament je ušla ksenofobna, protuimigrantska i antifeministička stranka Vox osvojivši 24 mandata (10 posto glasova) i tako unatoč pobjedi ljevice, odnosno Španjolske socijalističke radničke stranke (PSOE), postala jedna od glavnih priča
Prije samo godinu dana Voxov prodor bio bi nezamisliv. Na posljednjim općim izborima u lipnju 2016. stranka je privukla beznačajnih 0,2 posto glasova. Glavni katalizator uspona krajnje desnice u Španjolskoj bila su događanja u Kataloniji, odnosno buđenje tamošnjeg separatizma. Rast katalonskog regionalnog nacionalizma uzrokovao je i porast španjolskog nacionalizma.
Fitilj je zapaljen kada je katalonska regionalna vlada, na čelu s Carlesom Puigdemontom, u jesen 2017. godine održala jednostrani referendum o odcjepljenju od Španjolske i nekoliko tjedana potom proglasila nezavisnost.
vezane vijesti
Kao reakcija na katalonski separatizam španjolske zastave počele su se množiti na balkonima i prozorima širom ostatka zemlje.
Pogrešno upravljanje krizom tada vladajuće Narodne stranke, odnosno tadašnjeg premijera Mariana Rajoya otvorilo je put za rast drugim strankama na desnici i na prostoru desnog centra - prvo Građanima, a zatim Voxu. Katalonska kriza zadala je posljednji udarac hegemoniji Narodne stranke koja je posljednjih 40 godina obuhvaćala cijeli spektar španjolske desnice. Umjereni birači priklonili su se Građanima, a konzervativniji birači prebacili su se u Vox, piše The Guardian.
>>> Spektakularan povratak već otpisanog političara: Kako se gospodin Zgodni čeličnom voljom uspeo na vrh
Voxovo rješenje za najgoru političku i teritorijalnu krizu u Španjolskoj od povratka zemlje demokraciji je jednostavno: suspendirati katalonsku samoupravu 'do poraza planera državnog udara' koji se nalaze iza pokreta za neovisnost te zabraniti 'stranke, udruge i nevladine organizacije koje teže uništenju' suverenosti i teritorijalnog jedinstva nacije.
Ova ksenofobna nacionalistička stranka sporo je uhvatila korijenje u Španjolskoj. Zapravo se radi o iznenađujućem razvoju situacije za zemlju koja nije imala pravi krajnje desni pokret otkako je režim Francisca Franca propao njegovom smrću 1975. godine.
Konzervativni u pitanjima LGBT prava, pobačaja...
Vox je utemeljen u siječnju 2014. godine, kada su članovi Narodne stranke prevođeni Santiagom Abascalom formirali novu stranku, nezadovoljni onim što su smatrali nejasnim ekonomskim politikama i slabom reakcijom na aktivnosti separatista u Kataloniji i Baskiji.
Stranka dijeli sličnosti s drugim ekstremno desničarskim pokretima u Europi, kao što je Nacionalni front u Francuskoj ili Alternativa za Njemačku (AfD) u Njemačkoj. Vox je antiimigrantski i antimuslimanski pokret skeptičan prema nekim elementima Europske unije. Također je vrlo konzervativan po pitanjima kao što su LGBT prava, pobačaj i feminizam.
Predsjednik Voxa Abascal (43) fokusirao se na pitanja španjolskog identiteta - los españoles primero, lokalnu verziju politike Donalda Trumpa America first. Abascal brani ono što vidi kao kulturnu tradiciju pod opsadom, kao što su borbe s bikovima, piše portal Vox. Platforma stranke naglašava ideju o centraliziranijoj španjolskoj državi u odnosu na sadašnji sustav 17 autonomnih regija. To je plan što bi promijenio ustavnu strukturu koja postoji otkada je Španjolska postala demokratska 1978. godine.
Isprva nitko nije ozbiljno shvatio Vox, a ksenofobna retorika nije imala prolaz u Španjolskoj, kao što se to dogodilo drugdje u Europi. Mnogi smatraju da je Voxova poruka odbijala Španjolce upravo zbog toga što ih podsjeća na Franca i njegovu 40-godišnju diktaturu, koja je Španjolsku držala u izolaciji sve dok nije pristupila Europskoj uniji sredinom 1980-ih. To nije toliko davno za mnoge Španjolce.
Rast na antimigrantskoj politici
Španjolska je doživjela nagli porast broja migranata u 2018. godini postavši primarna točka dolaska ljudi koji putuju morem u Europu iz mjesta u Africi i na Bliskom istoku. U kombinaciji s još uvijek visokom nezaposlenošću u zemlji i problemom Katalonije, možda je to učinilo Voxovu antimigrantsku poruku mnogo privlačnijom, posebno u mjestima u priobalju, koja imaju nesrazmjerno velik broj migranata.
Veliki Voxov proboj dogodio se u prosincu 2018. godine, kada je osvojio 12 mjesta u regionalnoj vladi Andaluzije u južnoj Španjolskoj - jednoj od onih obalnih regija koje su imale više migracija te tradicionalnom uporištu socijaldemokrata iz PSOE-a. Vox je formirao vladu s drugim desnim strankama, a nedjeljni uspjeh na izborima samo je potvrda njihova uzleta.
Uspjeh Voxa, kako ističe The Guardian, 'okončao je četiri desetljeća španjolske izuzetnosti i pokazao da je istekao imunitet zemlje u odnosu na ekstremnu desničarsku politiku'.
