Marine Le Pen je imala velike planove nakon izbora za Europski parlament 25. svibnja. Njena stranka, Nacionalna fronta, osvojila je najviše glasova u Francuskoj, a nisu loše prošle ni druge euroskeptične, ekstremno desne pa i (pro)fašističke stranke diljem Europe, na kraju sakupivši stotinjak zastupnika od sveukupno 750 u ovom sazivu EP-a. Le Pen je najavljivala demontažu Europske unije, što je trebalo započeti moćnom antieuropskom frakcijom u Europskom parlamentu, za čije formiranje je potrebno sakupiti 25 zastupnika iz sedam država Europske unije.

Frakcija (odnosno klub zastupnika) u Europskom parlamentu pruža više vremena tijekom rasprava, sredstva EU-a za financiranje parlamentarnog rada te pozicije u raznim moćnim parlamentarnim odborima, a nesposobnost Marine Le Pen da je osnuje sa svojim saveznicima pokazuje da je francuska političarka ipak nedovoljno snalažljiva u europskoj politici te da se ekstremna desnica ne podnosi puno više nego što mrzi svog glavnog neprijatelja – nadnacionalnu Uniju.

Le Pen je uspjela okupiti oko sebe nizozemsku Stranku slobode Geerta Wildersa, Stracheov austrijski FPÖ, talijansku Legu Nord i flamanske separatiste Vlaams Belang iz Belgije. No suradnja se pokazala nemogućom s ekstremističkim strankama iz istočnog dijela EU-a, pa su tako propali pregovori s poljskom strankom KNP (onom koja se zalaže za ukidanje prava glasa ženama) jer su se posvađali predsjednik stranke Janusz Korwin-Mikke i Geert Wilders. Naime Korwin-Mikke je poznat po svojim antisemitskim izjavama, što jako smeta Wildersa koji pak ne podnosi muslimane te je usporedio Kuran s Hitlerovim 'Mein Kampfom'.

Wilders je za nizozemske medije izjavio da njegova stranka 'neće stvarati frakciju pod svaku cijenu'. Le Pen je zatim pokušavala nagovoriti Stranku reda i pravde iz Litve da se priključi frakciji desnih ekstremista, no ona se odlučila priključiti frakciji koju predvodi UKIP Nigela Faragea. Naravno, ovaj britanski protivnik EU-a također ne želi surađivati s Le Pen, pa je na kraju Nacionalnoj fronti preostalo samo da objavi priopćenje u kojemu se objašnjava da frakcije neće biti jer se stranka nije htjela udruživati s onima čije su 'vrijednosti nekompatibilne'.

Ludovicu de Danneu, europskom glasnogovorniku Nacionalne fronte, preostala je samo prazna prijetnja na Twitteru: 'Bez obzira na izdaju i medijsku agitaciju, s našim saveznicima stvorit ćemo solidnu i koherentnu frakciju u budućnosti.'

Prva konkretna posljedica neuspjeha Le Pen i zapadnoeuropskih ekstremnih desničara u formiranju frakcije je i najava Wildersa da ipak neće biti zastupnik u Europskom parlamentu. Nizozemski populist i protivnik useljavanja već je zastupnik u tamošnjem parlamentu te je najavljivao i sudsku tužbu zbog zabrane dvostrukog parlamentarnog mandata, u nacionalnom i Europskom parlamentu, ali sada za to neće biti potrebe.

Marine Le Pen je pak ovo najnoviji politički neuspjeh, a oni su se zaredali nakon trijumfa na europskim izborima. Le Pen je ušla u javnu svađu sa svojim ocem Jean-Mariejem zbog njegovih antisemitskih ispada i izjava o tome kako bi 'ebola riješila' problem afričkih emigranata u Europi, a nakon toga se posvađala i s jednim zastupnikom Nacionalne fronte u Europskom parlamentu te je on prebjegao u Farageov UKIP.

Nemogućnost osnivanja frakcije svjedoči o tome da europska ekstremna desnica nema dovoljno političke zrelosti za bilo kakve veće zadatke, pa naravno ni svoj najvažniji cilj, a to je demontaža Europske unije.