Olof Palme ubijen je nešto nakon 23 sata 28. veljače 1986. godine, prilikom povratka iz kina sa suprugom Lisbet. Otprije poznat po svojoj opuštenosti i pristupačnosti, jedan od najomiljenijih europskih političara u povijesti nije ni slutio da će stradati na jednoj od najfrekventnijih ulica Stockholma.

Činjenica da nije koristio usluge tjelohranitelja olakšala je posao ubojici koji je pucao Palmeu u leđa ispalivši najmanje dva hica iz revolvera Smith & Wesson kalibra .357 Magnum. Jedan od hitaca pogodio je i premijerovu suprugu, ali je ona prošla samo s lakšim ozljedama. Prolaznici su odmah pohitali u pomoć smrtno ranjenom Palmeu i njegovoj supruzi, no premijeru nije bilo spasa te je preminuo desetak minuta nakon prijema u bolnicu.

Palmeovo ubojstvo bilo je prvo takvog tipa u novijoj povijesti Skandinavije te je, s obzirom na čitav niz teorija i mogućih naručitelja, na taj poluotok imalo utjecaj identičan onom ubojstva američkog predsjednika Johna F. Kennedyja na Sjedinjene Države.

Medijska pompa

Opsežnom istragom, koja je švedske porezne obveznike stajala ukupno 41 milijun dolara i za koju kažu da je 'najveća u globalnoj povijesti policije', došlo se do Christera Petterssona. Njega je kao počinitelja identificirala premijerova supruga, a iako policija nikad nije pronašla revolver kojim je počinjeno ubojstvo, Pettersson je svejedno osuđen na doživotni zatvor. Riječ je, inače, o alkoholičaru i narkomanu koji je 16 godina prije Palmeova ubojstva iz čista mira bajunetom ubio prolaznika na ulici, zbog čega je završio u psihijatrijskoj ustanovi.

Nakon priziva Vrhovnom sudu Pettersson je poslije samo godinu dana provedenih u zatvoru oslobođen svih optužbi zbog nedostatka dokaza, među kojima su sredstva počinjenja ubojstva, ali i nepouzdane identifikacije osumnjičenika nedugo nakon ubojstva. Dobivši odštetu zbog javne difamacije u iznosu od 50.000 dolara, Pettersson se vraća alkoholu i drogi, a nakon što je spiskao sudski izvojevanu zadovoljštinu, počinje naplaćivati intervjue. U njima priznaje Palmeovo ubojstvo, što su mediji i javnost ocijenili kao njegov pokušaj da živi na račun medijske pompe, istovremeno znajući da policija nema dovoljno dokaza kako bi ga zadržala iza rešetaka.

Tijekom 1998. godine slučaj Palmeova ubojstva ponovno dolazi na sud, ali Vrhovni sud presuđuje da ponuđeni dokazi tužiteljstva nisu dovoljni za pokretanje novog procesa protiv Petterssona. Osam godina kasnije navodni Petterssonov poznanik ispričao je za švedsku državnu televiziju kako je on zamijenio Palmea za dilera droge kojeg je namjeravao ubiti zbog prevare. Za taj detalj kasnije se ispostavilo da ga je od neimenovanog izvora 'iznudio' redatelj dokumentarca kako bi svojem filmu pridao više važnosti.

Na dugom popisu sumnjivaca i Udba

Uništen alkoholom i drogom, Pettersson umire u štokholmskoj bolnici 2004. godine, ali netom prije stupa u kontakt s Palmeovim sinom Martenom te mu poručuje da će mu otkriti tajnu očeva ubojstva. Do tog susreta nikad nije došlo jer je Pettersson preminuo, odnijevši tajnu u grob.

Iako svako malo na površinu isplivavaju navodni ključni dokazi o Palmeovu ubojstvu, ono se još uvijek smatra nerazjašnjenim, a tajnovitost će začiniti čitav niz otvorenih pitanja i teorija. Pojedini smatraju kako je ubojstvo Palmea naručila CIA ili KGB jer je bio kritičar obiju svjetskih velesila, ponajviše Sjedinjenih Država zbog rata u Vijetnamu.

Još smionije teorije kazuju kako su švedskog premijera likvidirali bijeli Južnoafrikanci zbog njegovih kritika upućenih zbog aparthejda. Na popisu neslužbenih sumnjivaca našli su se i Kurdi, potom ultralijeva teroristička organizacija Baader-Meinhof, ali i švedski neonacisti.

Prije osam godina kao mogućeg naručitelja njemački tjednik Focus prokazao je jugoslavensku tajnu službu Udbu. Izvor listu bio je nekadašnji Udbin agent Vinko Sindičić i njegove tvrdnje da je ubojica stanoviti Ivo D. koji živi u Zagrebu. On je, ustvrdio je Sindičić, ubio Palmea po nalogu službe kako bi se diskreditirao Nikola Štedul, hrvatski emigrant koji je tada živio u Švedskoj, a kojem je trebalo pripisati taj atentat.

Emigracija, masoni, serijski ubojice...

Beograd je Štedula, tvrdi Sindičić, smatrao jednim od najutjecajnijih emigranata te je znao za njegove kontakte s Mirom Barešićem, nakon uhićenja u SAD-u izručenog Švedskoj, u kojoj je ranije osuđen zbog ubojstva jugoslavenskog veleposlanika Vladimira Rolovića u Stockholmu. Njega je pak imala na piku četnička emigracija jer je navodno naredio poslijeratno ubojstvo vladike SPC-a Joanikija Lipovca. Sindičić je, podsjetimo, odgulio 15 godina zbog pokušaja ubojstva Štedula u Škotskoj 1988. godine.

Postojale su i priče da je Palme ubijen zbog nerealizirane prodaje švedskih topova indijskoj vojsci i upletenosti nekoliko tajnih službi u tu prodaju, ali i one prema kojima je premijera ubio čileanski desničar Roberto Thieme kako bi se osvetio za švedsku dobrodošlicu lijevo orijentiranim Čileancima koji su napustili zemlju nakon ubojstva Salvadora Allendea 1973. godine.

Popis sumnjivaca bio bi nepotpun bez masona pa su pojedine teorije uključivale umiješanost talijanskih masonskih loža, a kao osumnjičenik pojavio se stanoviti Stieg Engstroem koji je, prema policijskom izvješću, prvi došao do smrtno ranjenog Palmea, a bio je premijerov ogromni kritičar. Na njega je kao ubojicu jedno vrijeme ukazivao i Pettersson, ali prava istina nije se doznala jer je Engstroem počinio samoubojstvo nedugo nakon što je objavljena priča o njegovoj umiješanosti u ubojstvo.

Pojedini izvori ukazivali su i na Johna Ausoniusa, poznatog švedskog serijskog ubojicu, ali se ispostavilo kako je on imao čvrst alibi, iako je zbog nekog sitnijeg prijestupa uhićen odmah nakon Palmeova ubojstva.

Inspiracija za nordijski noir

Govorilo se i da pozadinu ubojstva treba tražiti u aferi Irangate, ali je i ta teorija odbačena. Čak je i poznati pisac trilera Stieg Larsson razvijao teoriju o ubojstvu koju je htio pretočiti u knjigu, ali ga je u tome zaustavila smrt. Švedska policija, navodno, tu teoriju prema kojoj iza Palmeova ubojstva stoje tajne službe još uvijek razmatra kao jednu od relevantnijih.

Palmeovo ubojstvo još uvijek je itekako aktualno u švedskom društvu, stoga ne čudi to da postoje videopodcasti u više od 170 nastavaka u kojima se raspravlja isključivo o mogućem ubojici. Tu su i brojni igrani i dokumentarni filmovi, ali i pjesme u kojima se bendovi referiraju na dan u kojem je ubijen Palme. Neki smatraju kako je upravo njegovo ubojstvo inspiriralo nastanak nordijskog noira, a stotine amaterskih detektiva ni danas ne prestaju tragati za počiniteljem. Za njim još uvijek traga i policija koja, uostalom kao i švedsko društvo, smatra da je otkrivanje počinitelja nužno za opstanak tamošnje demokracije.