Razmišljajući o tome što smo sve recenzirali u 2010, a što nismo, shvatili smo da svoje zasluženo mjesto nije dobio Enslaved: Odyssey To The West, koji je ugledao svjetlo dana prije točno dva mjeseca, u listopadu 2010. Tako ovo smatrajte recenzijom koju smo trebali napraviti, a nismo iz tko zna kojih razloga.

Enslaved: Odyssey To The West je akcijska avantura bazirana na drevnoj kineskoj legendi 'Put na Zapad', jednoj od četiri najveća klasika kineske književnosti. Za potrebe igre radnja je smještena 150 godina u budućnost, u New York razrušen ratovima.

Globalni rat je uništio sve što su civilizacije gradile stoljećima i gotovo potpuno istrijebio ljudsku vrstu. Oni koji nisu pobijeni regrutirani su u roblje, a svijetom su zavladali roboti.

Radnja igre započinje tako što na letjelici za prijevoz robova dolazi do oštećenja te se vaš protagonist pod imenom Monkey oslobađa iz svoje kapsule i kreće u potragu za kapsulom za evakuaciju. Nakon što dođe do nje, shvati da je unutra već predivno crvenokoso djevojče koje lansira kapsulu u trenutku kada je Monkey izvan nje. Kapsula pada negdje usred grada, a Monkey se budi iz nesvjestice i na sigurnoj udaljenosti primjećuje istu crvenokosu djevojku koja mu ubrzo otkriva i svoje ime – Trip. No stvari su daleko od idealnih. Naime, dok je Monkey bio u nesvjestici nakon pada, Trip mu je na glavu instalirala uređaj za kontrolu robova. Na taj način Monkey je prisiljen biti uz Trip i štititi je jer njena smrt aktivirala bi uređaj na Monkeyjevoj glavi i uzrokovala njegovu smrt.

Trip se zapravo želi vratiti u selo u kojemu je živjela prije rata, a koje je od New Yorka udaljeno čak 300 milja. Da bi uspjela u tome, neophodan joj je Monkey.

Prvo što će vam upasti u oko je grafika i grafički stil, s obzirom na postapokaliptičnu tematiku od koje uvijek očekujete sive i smeđe tonove te nebo crno poput ugljena. Enslaved je čista suprotnost – igra je prepuna 'lijepe destrukcije': razlomljeni beton okružuju zelene površine i cvijeće, iz demoliranih zgrada raste različito bilje, čak i drveće, a pogled na livadu prekrivenu makovim cvijećem oduzima dah. Iako je livada zapravo minsko polje.

Kada su u pitanju mine, tu uskače Trip. Dok s jedne strane Monkey obavlja fizikalije, Trip je tu za misaone poslove. Tako pomoću modificirane mehaničke krijesnice skenira teren i otkriva podzemne mine, robote i njihove senzore te upozorava na one sa specijalnim naoružanjem. Kako je Monkey prisiljen biti uz Trip, tako i on može djelomično naređivati njoj, a najkorisnija je pri odvraćanju pozornosti robota dok Monkey obavlja nešto drugo. Isto tako, nakon dovoljno skupljenih bodova, igra preko Trip može ih raspoređivati po skillovima.

Igra se odvija iz trećega lica, a Monkey se probija kroz nju tučom s robotima te platformerskim akrobacijama a la Prince of Persia. I tu postoje određeni problemi. Izvođenje akrobacija je savršeno jednostavno i tu je praktički nemoguće izgubiti život. Površina ili šipka za koju se Monkey mora primiti je uvijek posebno označena pa gotovo nikada ne postoji ni dilema u kojem smjeru krenuti.

Što se pak borbe tiče, ona je malo previše jednostavna i ponekad problematična zbog zbunjujuće kamere. Borite se velikim štapom koji ima tek dva osnovna napada te još nekoliko podnapada, a u protivnike je moguće i ispaljivati projektile koji ih neko vrijeme onesposobe. Borba izgleda atraktivno, no prave muke počinju napadne li vas troje ili više robota istovremeno, jer onda kamera zna poprimiti čudne rakurse koji se brzo izmjenjuju i jedino što vam preostaje je sumanuto nabijanje po joysticku.

Dakle, gameplay sam po sebi ne donosi ništa spektakularno i gotovo nikada ne briljira, a ono što izdvaja igru je njezin razvoj priče popraćen genijalnim animacijama, glumom i sinkronizacijom. Scenarij je napisao Alex Garland, nagrađivani britanski romanopisac i scenarist zaslužan za scenarije filmova poput 'Sunshine', 'Never Let Me Go' i '28 Days Later'.

Motion capture je odradio Andy Serkis, koji je 'odglumio' i Monkeyja, a odradio je izvrstan posao glumeći Golluma u 'Gospodaru prstenova', dok je Trip odglumila Lindsey Shaw. O koliko se zapravo dobrom poslu radi, moguće je zamijetiti u bilo kojoj cut-sceni, ali i u interakciji likova u samoj igri. Ta gluma je toliko uvjerljiva da vas potpuno uvuče u igru i vezuje uz likove sve do kraja.

Enslaved: Odyssey To The West nije savršena igra i u segmentima poput borbe ima itekako prostora za napredak, no njena izvanredna ljepota, priča i izvrsna komunikacija likova koja emocionalno veže igrača toliko su dobre da je jednostavno izdvajaju od konkurencije.

OCJENA: 4