Najava o pokretanju postupka Europske komisije protiv Mađarske zbog visoko problematičnog novog ustava zemlje i njegove suglasnosti s europskim ugovorima, mogla bi na prvi pogled djelovati kao čvrsti iskorak europske zajednice u obrani demokratskih vrijednosti
Mogla bi se jednako tako pohvalno ocijeniti i brzina reakcije europske administracije. Naime, nakon što je 1. siječnja na snagu stupio novi mađarski ustav s nizom autoritarnih mjera koje bitno ograničavaju neovisni rad sudstva, središnje banke, medija, itd… 11. siječnja stigla je prva nota upozorenja u kojoj se otvara mogućnost da se Mađarskoj uskrati pristup europskim fondovima zbog gubitka neovisnosti središnje banke, u kojoj po novim zakonima pomoćnike guvernera direktno izabire vlada.
Sljedeći korak Europske komisije, nakon izostanka očekivane reakcije premijera Viktora Orbana, bio je naizgled mnogo odrješitiji. Tri pisma upozorenja europskih povjerenika dotiču se eksplicitno kontroverznih zakona, točnije pitanja neovisnosti središnje banke i neovisnosti ureda za zaštitu osobnih podataka te nove reforme sudstva u kojoj se snižava dob za odlazak u mirovinu. No pravna procedura se u znanoj tradiciji Europske unije najavljuje iznimno kompleksnom. Zasad, pismima upozorenja traže se tek dodatne informacije o upitnim zakonima te bi se najranije u veljači mogao uputiti novi dopis kojim se traži promjena zakonskih mjera. Naspram odlučnih istupa Viviane Reding, potpredsjednice Europske komisije koja tvrdi 'da će jedino promjena zakona smiriti Komisiju', nalazi se jedan bitno sporiji aparat, upitne efikasnosti.
U novom ustavu je, inače, tridesetak odredbi za koje se procjenjuje da nisu u skladu s europskim ugovorima. Među njima su odredbe o radu medija, svedenih pod jedinstveni organizam državne kontrole, odredbe o novom izbornom zakonu te o individualnim slobodama koje Europska komisija teško zasad može uključiti u svoj postupak, a mršavom djeluje i nada da će Vijeće Europe pokrenuti vlastiti postupak pred skretanjem Mađarske u autoritarni režim.
Stoga, manevar za iole efektno djelovanje ostaje poprilično limitiran i koncentriran ponajviše unutar polja financija, a budući da je Mađarskoj ove godine potrebno između 10 i 20 milijardi eura zajmova, zajednička akcija MMF-a, EK-e i ECB-a mogla bi najviše djelovati na zakon o središnjoj banci. Uostalom, Viktor Orban je znakovito zasad jedino najavio moguću parcijalnu promjenu upravo tog zakona.
Jaki prijedlog dijela europskih parlamentaraca o primjeni članka 7 Ugovora o Europskoj uniji, prema kojem se određenoj zemlji oduzima pravo glasa zbog teškog kršenja demokratskih vrijednosti, otklonjen je od strane čelnika Europske komisije kao posljednje rješenje koje bi moglo nastupiti tek kada se iscrpe sve ostale mogućnosti.
Mađarska reakcija zasad je iznimno mlaka, a iz kuta europskih povjerenika, zasigurno i nekooperativna. Alterniralo se između teško spojivih izjava o nedopustivom napadu na 'mađarstvo' i želje da se nove stavke ustava usklade s europskim normama. Stoga, najavljeni nastup Viktora Orbana u Europskom parlamentu i budući susret s Barrosom više djeluju kao strateški potez, no kao korak prema razrješenju koje će se, u trenutačnim pravnim okolnostima, prije svega odvijati kroz uski prostor financija.