Na tribini su sudjelovali sociolozi Mirko Petrić, Inga Tomić Koludrović i Saša Poljanec Borić, a moderator je bio splitski arhitekt Dinko Peračić. Tribina je počela kraćom prezentacijom i predavanjem Saše Poljanec Borić iz Zagreba, a koja se u svom znanstvenom radu bavi problematikom turističkog razvoja na jadranskoj obali. Zanimljiva sociološka analiza je bila odličan uvod u temu tribine o budućnosti grada Splita na kojoj je naviše bilo govora o prostoru.

Već u uvodu, Saša Poljanec Borić je ukazala na problem potrošenog prostora na većem dijelu jadranske obale, ali i na golemi neiskorišteni resurs od čak dva milijuna ležaja. Upozorila je na linearne gradove, amorfne nakupine kuća i naselja u nizu, primjerice od Splita do Omiša ili od Šibenika do Zadra koji potpuno gube karakter i osobnost. Naglasila je i veliki nerazmjer u stupnju razvoja pojedinih regija u Hrvatskoj te problem ulaganja u već razvijene dijelove nauštrb zanemarenih krajeva. Posebno zanimljiv je bio grafički prikaz europske percepcije prostora na kojem je zapravo valoriziran samo jadranski pojas, ostatak Hrvatske je Bronx, slikovito se izrazila Poljanec Borić.

Inga Tomić Koludrović i Mirko Petrić su se u svojim izlaganjima bavili temom budućnosti Splita u periodu od dva do tri desetljeća i oboje su se složili da se za grad Split sve značajno mijenja skorim ulaskom Hrvatske u Europsku uniju. Ulaskom u veliki sustav mijenja se percepcija Splita i Dalmacije koja postaje zona prometnog i ekonomskog interesa velikog dijela Europe. Petrić je naglasio stratešku važnost Splita na sredini jadranske obale koja je važna za budućnost grada, ali je ukazao i na problem potrošenosti prostornog resursa.

Sociolozi su kritizirali jednostranu strategiju razvoja turizma na jadranskoj obali koji ne može biti temelj lokalne ekonomije. Inga Tomić Koludrović priliku u budućnosti vidi prije svega u obrazovanju, daljnjem razvoju sveučilišta i znanstvenih potencijala. Petrić je upozorio na loše razvojne strategije posljednjih desetljeća, opisujući ih kao teror modernizma. Kritizirao je i ideju kampusa, kao primjer ulaganja u beton i zgrade, umjesto u ljude i znanost.

U otvorenoj i konstruktivnoj raspravi nakon njihovih izlaganja, sudjelovali su i građani Splita. Ukazano je na krimen politike, ali i urbanističke i arhitektonske struke u posljednja tri desetljeća u Splitu. Kritiziran je i model javno-privatnog partnerstva, primjerice Spaladium arena u Splitu kao drastičan primjer izigravanja demokracije. Na to je ukazala i Saša Poljanec Borić koja tvrdi da oblik javno-privatnog partnerstva kakav se pojavljuje u istočnoj Europi hibrid demokracije i način izigravanja javnog interesa. Troje sociologa je bilo samokritično i u pitanju svoje struke, ali su naglasili da je sociološka znanost daleko od sfere odlučivanja. Zaključak tribine je bio da bi zapravo sociolozi trebali istraživati stvarne potrebe stanovništva na nekom prostoru, a ne definirati posljedice, primjerice javno-privatnog partnerstva na Cvjetnom trgu ili areni Spaladium.