Razine lebdećih čestica (PM), koje su među najštetnijim oblicima onečišćenja zraka, još su uvijek u Europi vrlo opasne, unatoč donošenju zakona kojima se smanjuju otrovne tvari iz ispušnih plinova i dimnjaka, navodi Europska agencija za okoliš (EEA) u izvješću predstavljenom u ponedjeljak
Onečišćenje zraka prosječno skraćuje ljudski život za osam mjeseci, odnosno dvije godine u najteže pogođenim područjima kakvi su industrijski dijelovi istočne Europe jer izaziva bolesti poput raka pluća te kardiovaskularne tegobe.
'Politika Europske unije (EU) smanjila je emisije mnogih onečišćivača u zadnjem desetljeću, no moramo učiniti više', izjavila je u ponedjeljak izvršna ravnateljica EEA-a Jacqueline McGlade.
'U mnogim zemljama koncentracije onečišćenog zraka još su iznad granica dopuštenih i preporučenih za zaštitu zdravlja europskih građana', naglasila je.
U zajedničkom priopćenju s EEA-om, povjerenik Europske komisije za okoliš Janez Potočnik rekao je da će 2013. biti godina zraka te će se on usredotočiti na jačanje europskih zakona o kvaliteti zraka.
Najveću opasnost zraku u Europi čine lebdeće čestice. Prema podacima iz 2010. godine, 21 posto gradskog stanovništva bilo je izloženo većim količinama PM-a od dopuštenih dnevnih doza prema propisu EU-a.
Oko 30 posto gradskog stanovništva izloženo je količini ultrafinih čestica koje su iznad dopuštene razine EU-a, a one su dovoljno sitne da uđu u pluća te odatle u krvotok, što ih čini posebno opasnima za zdravlje.
Dopuštene razine tih čestica mnogo su strože uređene standardima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) nego zakonima EU-a. Ako bi se gledalo prema standardima WHO-a, većina europskoga gradskog stanovništva izložena je opasnom onečišćenju.
Drugi velik problem onečišćenja zraka je ozon koji može izazvati dišne tegobe. I razine izloženosti ozonu su visoke, a mediteranske zemlje ponajviše su pogođene jer je Sunčeva svjetlost potrebna za formiranje ozona.
U 2010. godini, 97 posto stanovništva Europske unije bilo je izloženo količini ozona koja prelazi propisane granice WHO-a, a prema mnogo blažim standardima EU-a, prekomjernom ozonu bilo je izloženo 17 posto stanovništva.
Onečišćenje je posljedica ispušnih plinova automobila, industrije, fosilnih goriva u kućanstvu te složenim kemijskim reakcijama u zraku.
Onečišćenje ulazi u vodu, poljoprivredno zemljište i prehrambeni lanac te u atmosferu, što izaziva sustavno onečišćenje i smanjuje poljoprivrednu proizvodnju.
U izvješću se ističe da se pri izradi zakona treba istodobno rješavati problem za zdravlje ljudi opasnog onečišćenja zraka kao i globalno zatopljenje.
Pojednostavljeno, sitne čestice ugljika apsorbiraju vrućinu i pojačavaju globalno zatopljenje, a usporavaju ga bijele čestice, među kojima su snijeg i led.
Dok su mnogi onečišćivači kontinuiran problem, u izvješću se navodi da se zahvaljujući primjeni zakona smanjila razina sumpordioksida. U 2010. gradsko stanovništvo EU-a prvi put nije bilo izloženo količinama sumpordioksida koje bi bile više od zakonom dopuštenih.