Sva trojica službeno evidentiranih izgrednika (Zdravko Mamić, Ivo Bego i Rajko Buljan) prekršajno su prijavljena zbog narušavanja javnog reda i mira, no zanimljivije od toga je vidjeti hoće li policija zatražiti i da im se ubuduće zabrani pristup sportskim natjecanjima. U prvi mah, odmah nakon subotnje utakmice, šefovi splitske policije uvjeravali su da to neće biti moguće. Nakon nekoliko konkretnih pitanja tportala više nisu sigurni.

U izmjenama Zakona o sprečavanju nereda na sportskim natjecanjima iz 2011. godine naime tjelesni sukob ili tučnjava misteriozno su nestali s popisa prekršaja, pa se samo na osnovi toga ne može zatražiti popularna 'zabrana'. Po ovom zakonu, na stadionu se smije mlatiti, a kazna slijedi samo ako se nekoga skrati za glavu ili teško ozlijedi.

Ipak, Zdravka Mamića moglo bi se goniti po najmanje još dvije osnove: prva je 'neovlašteni ulazak u gledateljski prostor ili prostor za koji se ne posjeduje ulaznica'. Zvuči pretjerano, ali upravo ovo je jedan od težih prekršaja zakona i upravo to je sredstvo kojim se posljednjih mjeseci 'zabrane' dijele navijačima šakom i kapom. Pogotovo na Maksimiru, na kojem se dobro pazi da onih nekoliko stotina gledatelja pored četrdesetak tisuća slobodnih mjesta sjedne baš na svoju predviđenu sjedalicu. Tko se ogluši, kukala mu majka: nema više na stadion.

U prvi mah u policiji nisu bili sigurni ima li uopće smisla provjeravati je li se baš ovo dogodilo u subotu na Poljudu, no posao će im vjerojatno olakšati sam Zdravo Mamić koji je u ponedjeljak pred televizijskim kamerama javno priznao da je 'preskočio preko dvije ograde' i spustio se u svečanu ložu sa svog mjesta nešto poviše. 'Što sam ja radio na tom mjestu gore, iza kamermana? Pa nisam tamo došao dobrovoljno, tamo su mi dali kartu da sjednem!', kazao je izvršni predsjednik zagrebačkog kluba.

Drugi mogući Mamićev prekršaj zakona odnosi se na vrijeđanje, omalovažavanje i poticanje na mržnju i nasilje. Preciznije, na provociranje. Oko ovoga bi se splitska policija trebala nešto više potruditi, no ni taj zadatak nije previše zahtjevan. Za početak, dovoljno je pogledati fotogaleriju Feđe Klarića priloženu uz ovaj tekst, u kojoj se jasno vidi Mamićevo pokazivanje 'bosanskog grba' publici. Ukoliko se želi doznati nešto više, može se kontaktirati s kojim od desetaka akreditiranih novinara koji su se nalazili u neposrednoj blizini. Gotovo svi mediji izvijestili su da je Mamić 'ušao u ložu pokazujući srednji prst i bosanski grb', potom da je 'urlao, psovao, vrijeđao, nasrtao, hvatao se za genitalije i pozivao na tuču'. I to usred drugog poluvremena, pola sata prije bliskog susreta s Ivom Begom

A možda pomognu i nadzorne kamere na Poljudu.

Uglavnom, splitskoj policiji ne treba crtati što napraviti, vjerojatno znaju i sami, no valja ih podsjetiti i na njihovo tajno oružje koje se zove članak 34 a. Za svaki slučaj, ukoliko se ništa od prethodnog nekim čudom ne uspije dokazati.

Kako je naime tučnjava na stadionu izbačena iz Zakona o sprečavanju nereda, ovaj famozni članak već tri godine služi da bi se zabrane za navijače ipak nekako progurale na sudu.

Radi jasnoće, možemo ga citirati u cijelosti: 'Osobi za koju postoje saznanja da se već ranije protupravno ponašala za vrijeme dolaska, održavanja ili odlaska s nekog športskog natjecanja prekršajni sud na prijedlog policijske uprave nadležne za mjesto održavanja športskog natjecanja ili policijske uprave nadležne za područje na kome se nalazi prebivalište takve osobe može izreći zabranu prisustvovanja određenom športskom natjecanju ili zabranu prisustvovanja športskim natjecanjima za vrijeme koje ne može biti kraće od šest mjeseci niti duže od godinu dana.'

A baš za splitsku policiju korištenje ovog članka ne bi trebalo biti velika novost, niti neko posebno gimnasticiranje: nakon što smo ih upozorili da posjedujemo dokumente koji to dokazuju, priznali su da su se u posljednje tri godine na članak pod brojem 34 a pozvali točno 19 puta. Dakle za toliko osoba je zatražena mjera zabrane dolaska na utakmice iako nisu izravno prekršili Zakon o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima. A to je situacija za koju su nakon subotnje utakmice policijski šefovi tvrdili da jednostavno nije moguća.

Ima tu svega: tajno policijsko oružje omogućava da se zabrana zatraži praktično za bilo koga tko na bilo kakav način prekrši bilo kakav zakon, samo ako se procijeni da to ima veze s nogometom. Dakle i ako nije eventualno zapalila bengalku ili samo popila dva piva (jer za mizernih 0,5 promila u krvi također se uredno dijele ove mjere).

Pa je među dokumentima koje posjedujemo navedena jedna osoba koja je, poput Mamića, provocirala, druga koja je poput njega i ostalih iz subotnjeg okršaja sudjelovala u tučnjavi na stadionu, a zabrana je zatražena čak i za nekoliko navijača koji su 'kršili javni red i mir tako što su vikali, galamili i pjevali' usred Splita. I to, pazite, jedan dan prije nogometne utakmice.

Službeno je dakle samo na području Policijske uprave splitsko-dalmatinske zabilježeno devetnaest takvih slučajeva. U mnoštvu policijskih optužnih prijedloga ponegdje se kao argument navodi prijašnja kažnjavanost vezano uz sportska natjecanja, pa ćemo organe reda dobrohotno podsjetiti da prilikom eventualne obrade Dinamovog predsjednika obrate pozornost i na njegov prekršajni dosje.

No nema sumnje da će splitska policija sve obaviti po pravilima službe. Za svaki slučaj retorički smo ih upitali 'jesu li svi građani jednaki pred zakonom', pa nam je pomalo uvrijeđenim tonom odgovoreno da prijedloge za zabranu pristupa utakmicama podnosi jedino Policijska uprava i da to 'ne ovisi o volji pojedinca, kako se može zaključiti iz pitanja'.