Projekt Hidroelektrane na Trebišnjici, koji je došao na zao glas pod nazivom Gornji horizonti, obuhvaća sedam hidrocentrala između Nevesinjskog polja do Jadranskog mora, od kojih su četiri već izgrađene – Trebinje I i II, Dubrovnik i Čapljina. Nastao je sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća, pod geslom 'Energetika + industrija = socijalizam'. Danas odlično ilustrira preživjelu politiku koja forsira nasilje nad prirodom i odsutnost demokracije u odlučivanju. Vlastima Republike Srpske silno je draga suglasnost Hrvatske ne samo zbog međunarodne afirmacije te tvorevine i jer imaju druga u tom političkom senzibilitetu. Važno im je zbog činjenice što projekt mora biti završen i na hrvatskoj strani, da bi mogao davati optimum na gornjim poljima istočne Hercegovine.

Tako se hrvatska Vlade preko svog sektora za investicije našla pod ruku s vlastima s čijom bi se suradnjom danas malo tko ponosio. I dok će politička odioznost te suradnje s vremenom bivati sve manja, negativne ekološke posljedice će sve više rasti do drame golog opstanka Donje Neretve. Naime, Gornji horizonti će oduzimati Neretvi ne samo onu vodu koja joj je pripadala preko Trebišnjice i Popova polja, a čiji dio od 1965. odlazi tunelom od Mokrog polja kod Trebinja u HE Dubrovnik, nego i oko 15 kubičnih metara vode u sekundi (m3/s) koja je Neretvi pripadala preko Bunice kod Mostara i Bregave kod Čapljine. Sva ta voda će sada nakon niza energetskih postrojenja završavati dvostrukim tunelom u HE Dubrovnik kod Plata, a potom u moru, gdje prirodno nikad nije pripadala. Zbog pojašnjenja, to nije Ombla, čiji se vodonosnik nalazi zapadno od rečenog tunela.

Smanjeni dotok slatke vode i drugih riječnih nanosa u Donju Neretvu, na koji najviše utječu Gornji horizonti, ima niz negativnih posljedica, ali je najteža smanjenje razine podzemnih voda nizvodno od Metkovića. Njezino mjesto pod velikim tlakom popunjava morska voda. To su dokazala mjerenja: dok na površini rijeke kod Opuzena imate slatku ili slankastu vodu, na njezinu dnu je morska voda. Čim se dotok Neretve smanji na 50 m3/s, slana voda prodire uzvodno, pa već ima tvrdnji kako lokalna čeljad lovi lignje u Neretvi kod Gabele, na granici s BiH. Budući je rijeka tek dio hidrološkog sustava Donje Neretve, slana voda prodire u vodonosnike koji se nalaze u tlu, i prijeti promjenom ekološkog sustava u njegovu temelju. Bila bi to prava katastrofa jer bi nestala većina postojećih biljnih i životinjskih vrsta te bi dugotrajno bila onemogućena poljoprivreda Donje Neretve, kojoj smo često tepali da je hrvatska Kalifornija.

Donju Neretvu vjerojatno bi mogla spasiti uspostava parka prirode, koji je na oko 25 km2 predviđen Strategijom prostornog uređenja Republike Hrvatske (1998) i Nacionalnom strategijom i akcijskim planom zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti (1999) te Prostornim planom Dubrovačko-neretvanske županije (2003). Prostor je proglašen Nacionalnom ekološkom mrežom koja stupanjem u EU postaje Natura 2000. Radi se o međunarodno važnom područje za ptice i kao međunarodno važnom području za ostale divlje svojte i stanišne tipove. Unutar delte nalazi se još niz manjih područja i speleoloških objekata koji su također vrednovani kao dijelovi Nacionalne ekološke mreže, kaže se u podlozi za park prirode. Tri četvrtine prostora parka su meliorirana područja s intenzivnom poljoprivredom, u kojima je predviđena održiva poljoprivredna proizvodnja, kako bi prostor okolišno opstao.

Međutim, projekt je blokiran već na prvom predstavljanju parka na terenu, prije pet godina, jer mnogima u Donjoj Neretvi odgovara bezakonje. Na djelu je masovno protupravno zaposjedanje zemlje, nedopušteno isušivanje, prekomjerna upotreba pesticida, izlovljivanje ribe i divljači itd. Stoga Gornji horizonti imaju dobre saveznike i u kriminalu Donje Neretve

Ministarstvo zaštite prirode i okoliša u prvoj polovici godine davalo je signale da će uskoro pokrenuti pitanje parka prirode Donja Neretva. U međuvremenu, smijenjena je njegova ministrica, a ubrzo ga je napustio i njezin najagilniji pomoćnik. Oni su, koristeći pravo Hrvatske po Konvenciji o procjeni utjecaja na okoliš, izrazili bojazan da će HE Dabar – prva u nizu hidroelektrana na Gornjim horizontima – imati značajan utjecaj preko državne granice, dakle na Donju Neretvu. Stoga je bivša ministrica Mirela Holy uskratila suglasnost za HE Dabar, zatražila daljnje sudjelovanje u postupku i najavila mogućnost organiziranja javne rasprave na području Hrvatske.

Međutim, sektor okoliša je vidno oslabljen i pitanje je koliko će se uspjeti izboriti za svoje interese. Prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić, najavio je bez zadrške i ikakvih uvjeta suradnju Hrvatske na izgradnji druge faze HE Dubrovnik. Moguće studije utjecaja u njegovom pogledu na upravljanje okolišem čine mu se očito suvišnim poslom. Zagovornici Gornjih horizonata kažu da milijuni kubika vode beskorisno odlaze u more. Oni ne vide posljedice koje su do sada izazvale biblijske razmjere preusmjeravanja voda. Podzemlju Popova polja do sada nedostaje četiri milijarde kubičnih metara vode godišnje, koje su u najvećoj mjeri pristizale u Donju Neretvu. Gornji horizonti namjeravaju uskratiti podzemlju još dvije milijarde kubičnih metara vode godišnje. Preusmjeravanje voda uništit će na dva hrvatska područja temeljnu djelatnost: u Donjoj Neretvi poljoprivredu, a u Župskom zaljevu turizam zbog pretjeranog hlađenja morske vode.

Donja Neretva prirodno stalno godišnje tone nekoliko milimetara, dok se okolna području uzdižu. Stoga se njezini ekosistemi nalaze pod dinamičnim odnosom prirodne ravnoteže. Ako spriječite dotok slatke vode i mulja, izručili ste Neretvu 'slanom grobaru', kako je to poetskom intuicijom zaključio metkovski pjesnik Stojan Vučićević (1941-1989).

Međutim, zagovornici projekata neodgovorno omalovažavaju postojeće i moguće štete jer za odnos prema prirodi imaju samo pojam prirodne ljepote, krajnje neprikladnu estetsku kategoriju iz 18. stoljeća. Tako shvaćena priroda za njih je luksuz koji trebamo 'pametno' iskoristiti, a održivo upravljanje smatraju nekakvim marifetlucima udruga i okolišnih stručnjaka.

Prirodni procesi na Donjoj Neretvi trpe različite promjene već šezdesetak godina. Na Neretvi je izgrađen niz hidrocentrala: Rama, Jablanica, Grabovica, Salakovac i Mostar, a u planu je HE Ulog, kao i na njezinim pritokama: Lištici (HE Mostarsko blato) i Tihaljini (Peć - Mlini), a na Trebišnjici već spomenuti niz. Park prirode Donja Neretva dao bi odgovore kako upravljati tom vrhunskom prirodom, tako da najplodniji dijelovi Hrvatske postanu novi modus održive Hrvatske, a ne izvorište masovnog egzodusa.