Austrija se čvrsto drži svoje neutralnosti

"Neutralnost je dio austrijskog identiteta", podsjeća Martin Senn, politolog sa sveučilišta u Innsbrucku.

Neutralnost koju je 1955. Austriji nametnuo Sovjetski Savez nakon deset godina okupacije zajedno sa Zapadom, omogućio je toj zemlji koju je Hitler jako kompromitirao dostojanstven izlazak iz ratne prošlosti te je ona postala mjesto povijesnih susreta.

Upravo je u Austriji sovjetski Nikita Hruščov stisnuo ruku tadašnjem američkom predsjedniku Johnu Kennedyju 1961., a 1979. povijesno su se rukovali Leonid Brežnjev i Jimmy Carter.

Ujedinjeni narodi u Austriji su uspostavili jedno od svojih sjedišta, a takvu su odluku poslije donijele i druge međunarodne organizacije.

Od tada Beč zagovara mir u svijetu i često je domaćin multilateralnih pregovora.

Međutim, Austrija nije posve nepristrana. Godine 1995. Austrija je pristupila Europskoj uniji i sudjeluje u zajedničkog sigurnosti i obrani prema Lisabonskom ugovoru iz 2009.

"Međutim, o tome se nije nikada stvarno raspravljalo", kaže Martin Senn koji žali zbog toga jer drži da je debata "sada hitno potrebna".

Rusija, koja je Austriji tradicionalno bliska, predbacuje joj "prividnu neutralnost", jer je ona podurpla Ukrajinu kao što su učinile sve zemlje Zapada, s izuzetkom Srbije.

"Trebao nam je ovak okrutan rat stotinama kilometara udaljen da prestanemo biti naivni", napisao je Christian Rainer, uvodničar tjednika Profil.

Čak je i vojska izrazila žaljenje zbog smanjenja vojnog proračuna, a takvo što se inače rijetko događa. Austrija je iza Malte i Irske, obje neutralne zemlje, treća zemlja koja najmanje izdvaja za vojsku među članicama Unije: 0,7 posto BDP-a.

Vlada je već najavila da planira povećati izdvajanje na 1 posto kako bi barem sustigla susjednu također neutralnu Švicarsku koja ima triput više vojnika, borbenih aviona i tenkova.

No austrijski kancelar - koji je karijerni vojnik, odbija otvoriti Pandorinu kutiju.

"Austrija će ostati neutralna", poručio je konzervativac Karl Nehammer i presjekao sva nagađanja. Kad je riječ o pristupanju NATO-u takvu mogućnost podržava tek svaki peti Austrijanac, prema nedavno provedenoj anketi.

Buđene u Švedskoj

Švedska je službeno nesvrstana u mirnodopsko vrijeme i neutralna u vrijeme rata, a svoju striktnu politiku neutralnosti napustila je 1992. krajem hladnog rata tri godine prije nego što je pristupila Europskoj uniji.

Švedska je jedna od rijetkih europskih zemalja koja nije iskusila rat više od dva stoljeća.

Švedska nije članica NATO-a iako je partnerica vojnog saveza od sredine 90-ih i zadnjih mu se godina postupno približavala.

Pošto je snažno rezala izdvajanja za vojsku pa su ona s oko 4 posto BDP-a 60-ih i 70-ih pala na jedva jedan posto od 2010., no Švedska je počela ponovno ulagati u vojsku nakon 2014. kada je Rusija anektirala poluotok Krim.

Od invazije na Ukrajinu, Švedska je najavila da želi ubrzati ulaganja što je prije moguće na 2 posto BDP-a, ciljajući da to postigne 2030.

Prema nedavnoj anketi većina Šveđana prvi se put izjasnila za pristup NATO-u, no premijerka iz socijaldemokratske stranke Magdalena Andersson takvu je mogućost odbacila iz straha od "destabiliziranja" stanja na sjeveru Europe.

Finska, gdje je broj skeptika prema NATO-u također pao prema anketama, nije tako kategorična.

Tako je finski predsjednik Sauli Niinistö pozvao prošli jedan da se o tome razgovara i odluči "bez kolebanja, ali razborito".

Tako će o pristupu NATO-u raspravljati finski parlament u travnju, kada se očekuje da će dobiti izvješće "o prednostima i rizicima".

Finskoj je Moskva nametnula neutralnost tijekom hladnog rata čega se Finci prisjećaju s gorčinom, a ta neutralnost, koja se naziva specifičnim imenom "finlandizacija", završila je raspadom Sovjetskog Saveza.

Finska je nesvrstana no odbija etiketu neutralnosti i članica je Europske unije i zapadnog saveza.