Dok s oko dvadesetak zahtjeva za azilom zviždač Edward Snowden čeka razrješenje svoje situacije u međunarodnoj zoni aerodroma Šeremetjevo u Moskvi, CNN je podsjetio na listu zemalja u kojima se, uz nekoliko dobro plasiranih investicija, posve legalno može doći do državljanstva ili barem do stalnog boravišta
CNN je složio prigodnu listu zemalja u kojima se uz određenu sumu novca ili strateški planiranu investiciju može relativno lako doći do novog državljanstva i putovnice.
Prva na listi je karipska državica Sveti Kristofor i Nevis koja nudi dvije opcije zainteresiranima, ili direktnu investiciju, ne manju od 250.000 dolara, u Fond za diversifikaciju šećerne industrije (zemlja se naime želi preorijentirati na uslužne djelatnosti) ili investiciju iznad 400.000 dolara u razvojne projekte koje je odobrila vlada. Program 'gotovina-za-državljanstvo' (cash-for-citizenship) uspostavljen je još 1984. godine, a otvoren je svim zemljama svijeta osim Iranu.
Na drugome mjestu je još jedna karipska otočna državica, Dominika, koju ne valja zamijeniti za Dominikansku Republiku. Cijene su ovdje čak i nešto povoljnije. Dovoljan je depozit od 100.000 dolara u Nacionalnoj banci koja je ujedno i najveća financijska institucija u državi. Ako se radi o četveročlanoj obitelji, depozit valja udvostručiti. Dominika dakle jest nešto povoljnija, no tamošnji pasoš dopušta putovanje bez viznog režima u 85 zemalja svijeta, dok pasoš Svetog Kristofora i Nevisa omogućava direktno putovanje u 130 zemalja. Među uvjetima je navedeno da kandidat mora biti 'izvanrednog karaktera' i da mora imati barem osnovnu razinu engleskog jezika. Otok je naime stekao nezavisnost od Velike Britanije 1978.
Privlačnost Karipskog otočja potvrđuje i treća zemlja na listi, Antigva i Barbuda. Tamošnji parlament tek je ove godine odobrio program dobivanja državljanstva za financijske investicije koji ima slične stavke kao i Sveti Kristofor i Nevis. Prednost vlasnika pasoša Antigve i Barbude jest da može slobodno putovati u skoro 120 zemalja svijeta, među kojima su i Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska i Kanada.
Jedina europska zemlja na listi je Austrija. Službena stavka poručuje da se državljanstvo može dodijeliti za 'izvanredne usluge počinjene u interesu Republike'. Prema investicijskom fondu Henley & Partners, jedna od tih usluga je i direktna investicija u iznosu od 10 milijuna dolara, što je austrijska vlada pak demantirala. Prednosti austrijskog državljanstva su sloboda putovanja unutar Schengenskog prostora i putovanje bez vize u oko 160 zemalja svijeta, no zato porez na dohodak iznosi oko 50 posto. No i ta se stavka može zaobići budući da se odnosi samo na građane koji žive u Austriji.
U azijskom svijetu najbolje kotira Hong Kong. Do državljanstva se ne može doći preko investicija, no zato je moguće doći do statusa boravišta. Za to je potrebna investicija od oko 1,3 milijuna, u tržište dionica, osiguravajuće kompanije ili u željeznicu. Boravište u Hong Kongu donosi niz prednosti, kao što je nizak porez na dohodak, dobar sustav zdravstvene zaštite, a možda najbolji dokaz privlačnosti destinacije jest taj što je dosad već oko osamnaest tisuća ljudi ušlo u sustav rezidenata.
Singapur u stopu slijedi Hong Kong. I tamo je porez na dohodak među nižima u čitavoj Aziji (15 do 20 posto), no zato su uvjeti za dobivanje statusa rezidenta puno stroži. Kandidati moraju priložiti dokaze o barem tri godine poslovnog i poduzetničkog iskustva te o profitabilnosti (barem 140 milijuna dolara godišnjih prihoda u nekretninama ili 400 milijuna dolara u ostalim industrijama). Ako te kriterije ispuni, kandidat nadalje mora investirati barem dva milijuna dolara ili u novi poslovni pothvat ili u proširivanje postojećeg, a može investirati direktno u fondove za ekološku energiju i zdravstvo. Nakon dvije godine u statusu rezidenta, moguće je prijaviti se za državljanstvo nakon dvije godine, a singapurski pasoš omogućuje putovanje u oko 160 zemalja. U Singapuru doduše i za rezidente postoji obveza vojne službe koja se primjenjuje na drugu generaciju muških potomaka.
Posljednja na listi je Australija koja je 2012. pokrenula program prema kojem se nakon investicije od otprilike 4,7 milijuna dolara kandidatu osigurava tzv. 'investicijska viza'. Nakon četiri godine, moguće je zatražiti i stalno boravište. Dosad je oko 170 prijavnica ispunjeno, a Australija drži da će od toga biti investirano oko 850 milijuna dolara. Australski pasoš odlično kotira, gradovi su doduše skupi, no s visokom kvalitetom života, a zabrinjavajuća stavka za potencijalne investitore jest visoki nacionalni porez na dohodak od 45 posto, viši od američkog.
