Washington je dosad desetine organizacija i osoba povezanih s Iranskom revolucionarnom gardom uvrstio na popis terorista, ali sve do utorka nije donio odluku koja se odnosila na cjelokupnu vojsku.

Nakon donošenja ove odluke oglasio se izraelski premijer Benjamin Netanyahu te je zahvalio Trumpu za uvrštavanje garde na neprijateljsku listu. Netanyahuovo oduševljenje Trumpovim potezom ponajviše govori o izraelskom strahu od stalnih prijetnji te elitne vojske cionizmu i židovskoj državi.

Osnovan netom nakon Islamske revolucije u travnju 1979. godine po nalogu ajatolaha Ruholaha Homeinija, IRGC ili Pasdaran prema iranskom ustavu ima namjenu štititi sustav te islamske republike, spriječiti strano uplitanje i udar vojske ili 'nepoželjnog pokreta'.

Mobiliziranje birača

IRGC je prema ustroju zasebna vojska, paralelna iranskoj regularnoj vojsci, slično poput francuske Legije stranaca, a kao i ostale armije svijeta, ima vlastite kopnene snage, ratno zrakoplovstvo i ratnu mornaricu. Uz to, nadležna je za iranske raketne snage, što ukazuje na elitni status. O povjerenju koje garda ulijeva govori i podatak kako su njezine pomorske snage zadužene za operativnu kontrolu Perzijskog zaljeva, a od nje se očekuje i preuzimanje kontrole nad bilo kojim iranskim odgovorom u slučaju napada na nuklearne objekte.

Revolucionarna garda broji oko 125.000 pripadnika, a također kontrolira paravojnu miliciju Basij, s 90.000 aktivnih pripadnika, čija je zadaća čuvati moral Iranaca. Basij može računati i na 300.000 rezervista i još milijun aktivnih pojedinaca koji su dosad pokazali popriličan politički angažman prilikom mobiliziranja birača na izborima.

Tu je i Kuds, nastao tijekom iračko-iranskog rata kao element specijalnih snaga zadužen za nekonvencionalno ratovanje, a koji je bio uključen i u pružanje pomoći u obuci raznim militantnim organizacijama širom svijeta. Valja spomenuti kako garda ima i vlastitu novinsko-izvještajnu agenciju Sepah News.

Glavna uloga joj je zaštita nacionalne sigurnosti, a odgovorna je za unutarnju i graničnu sigurnost te za provedbu zakona. Operacije IRGC-a usmjerene su na asimetrično ratovanje s manje tradicionalnih i konvencionalnijih ratnih običaja. To uključuje kontrolu krijumčarenja, nadzor nad Hormuškim tjesnacem i slamanje bilo kakvog unutarnjeg otpora. Namjera IRGC-a je pak nadopuniti tradicionalniju ulogu regularne iranske vojske, pri čemu te dvije snage djeluju odvojeno i fokusiraju se na različite operativne uloge.

Asimetrično ratovanje

Posljednjih deset godina IRGC doživljava strukturalne promjene te je oformio decentraliziranu silu s 31 pokrajinskim korpusom čiji zapovjednici imaju ogromnu moć i ovlasti. Gardom iz Teherana, koji brane dva gardijska korpusa, zapovijeda Muhamed Ali Džafari, a poučen iskustvima iz iračko-iranskog rata, stručnjak je za asimetrično ratovanje i korištenje specifičnog domaćeg terena u mobilnim obrambenim operacijama.

Od svojeg osnutka IRGC je bio uključen u mnoge kontroverzne gospodarske i vojne aktivnosti pa je tako organizacija optužena za krijumčarenje alkoholnih pića, cigareta i satelitskih antena, a pripisuju joj se i savjetodavno-opskrbne usluge Hezbolahu i Hamasu. Tragovi gardinog aktivnog djelovanja zamijećeni su i tijekom građanskog rata u Libanonu početkom 80-ih godina prošlog stoljeća, Libanonskog rata 2006. godine te u ratovima u Iraku i Siriji.

IRGC je povezan i s otmicom petorice i potom ubojstvima četvorice Britanaca u Bagdadu 2007. godine, nakon što je Teheran otkrio kako je jedan od njih radio računalne programe za iračku vladu.

Od svog nastanka kao ideološki vođene milicije, IRGC je preuzeo veliku ulogu u gotovo svakom dijelu iranskog društva. Njegova proširena društvena, politička, vojna i gospodarska uloga posljednjih desetak godina navodi brojne zapadne analitičare na tvrdnju da je politička moć IRGC-a nadmašila čak i onu neupitnog i nedodirljivog šijitskog sustava klerika.