Petar Veliki je najveći dio svoje 42-godišnje vladavine proveo transformirajući Rusko carstvo. Zapad mu i danas priznaju vizionarsku modernizaciju Rusije i diplomatske vještine, no Petar Veliki je ipak najpoznatiji po agresivnoj vanjskoj politici i ekspanzionizmu koju danas oživljava Vladimir Putin. Štoviše, prva dva desetljeća Putinove vladavine vrlo su slična dominaciji Petra Velikog koji je svoju politiku i reforme provodio uporno i okrutno, lomeći svaki otpor pa i onaj vlastitog sina Alekseja kojeg je dao izbičevati do smrti u strahu da će mu oduzeti prijestolje, dok je njegove najbliže prijatelje dao nabiti na kolac.

Petar I. Aleksejevič Romanov, kako je glasilo službeno ime Petra Velikog, napravio je popriličan iskorak svojom prvom vojnom pobjedom kada je 1696. godine zauzeo lučki grad Azov. Petrovo osvajanje Azova omogućilo je Ruskom Carstvu pomorski pristup Crnom moru, a samim time i Sredozemlju zbog čega je i pokrenuo rusku ekspanziju prema toplim morima. Nakon jednogodišnjeg pohoda na Azov, Petar je proveo 18 mjeseci putujući u glavne pomorske gradove zapadne Europe kako bi naučio sve što je mogao o brodogradnji i pomorskoj taktici. Četiri mjeseca živio je u Nizozemskoj, lutajući brodogradilištem Dutch East India Company, tada najveće trgovačke tvrtke na svijetu. U Engleskoj je analizirao snagu Kraljevske mornaričke flote, a kasnije je poslao izaslanstvo na Maltu kako bi naučilo pomorsku tehniku ​​slavnih vitezova križara.

Rođen u carevoj novoj prijestolnici

Petar je bio odlučan u namjeri da izgradi novi glavni grad za svoje carstvo na Baltiku, koji bi bio svojevrsni prozor na Zapad. U to je vrijeme moćna Švedska kontrolirala Baltik, blokirajući pristup Rusiji vitalnoj regiji. Petar je stoga organizirao složenu i vrlo učinkovitu koaliciju nacija kako bi otjerao Šveđane natrag u Skandinaviju u borbi dugoj dva desetljeća poznatoj kao Veliki sjeverni rat.

Pritom je novoizgrađena carska mornarica bila ključna u ruskom zadobivanju položaja jake sile na Baltiku i uspostave nove prijestolnice Sankt Peterburg koju je car nazvao po samom sebi, a u kojoj je rođen i novovjeki ruski car Vladimir Putin. Bio je to projekt koji je stajao života desetke tisuća kmetova koji su prisilno regrutirani kako bi gradili Petrov 'prozor u Europu' u nekoć močvarnim obalama Baltika oduzetog od Šveđana. Danas, pak, tisuće ruskih vojnika, mahom tek punoljetnika, gine po Ukrajini kako bi Putin ostvario viziju tzv. ruskog svijeta.

Slično Putinu, Petar Veliki je pooštrio državnu kontrolu, napao Kavkaz, osigurao ruski pomorski pristup Crnom moru i vodio nekonvencionalni rat u Ukrajini, dok je u ratu s Perzijom zauzeo zapadnu obalu Kaspijskog jezera. Putin je, pak, po uzoru na Petra Velikog započeo s izgradnjom arktičke flote.

Ironično je da je Rusija, iako ima jednu od najdužih obala na svijetu, zauvijek ograničena nedostatkom pristupa toplijim morima, što pojašnjava tadašnje i sadašnje ekspanzionističke politike Rusije. Petar Veliki je znao da Arktik, koji je okovan ledom sedam mjeseci u godini, ne može biti obala na kojoj će Rusi izgraditi svoju flotu pa je širio teritorij prema pogodnijim obalama, što danas pokušava i Putin.

Car kao spona sa Srbijom

Putin je kopirao i druge poteze svojeg uzora iz 18. stoljeća pa je na primjeru Petra Velikog ojačao i kopnenu vojsku čije je pripadnike car regrutirao uglavnom iz redova kmetova. Današnju rusku vojsku pod potpunom kontrolom Putina sačinjavaju uglavnom Rusi iz najsiromašnijih slojeva. Kao i Petar Veliki, koji je pozivao stručnjake iz inozemstva kako bi ojačali navigacijske nauke potrebne za pomorske ratove, Putin je oko sebe okupljao biznismene, investitore i lobiste kako bi ojačao imidž Rusije na globalnom planu. Dovoljno se prisjetiti ruskog domaćinstva Zimskih olimpijskih igara u Sočiju 2014. i Svjetskog nogometnog prvenstva četiri godine kasnije.

Putin koristi lik i djelo Petra Velikog i za produbljivanje suradnje s državama koje su sklone Moskvi, poput primjerice Srbije koja je ovog tjedna, pod paskom ruskog veleposlanstva u Beogradu i ruske nevladine organizacije Ruski znanstveni institut (RNI), svečano otkrila spomenik ruskom caru u Sremskim Karlovcima. Kao povod, Rusi i Srbi ističu važnost 350. obljetnice rođenja ruskog cara koji je u Sremskim Karlovcima osnovao Rusku školu i pomagao fruškogorske manastire. I takvo djelovanje ruskog cara može se sagledavati kao ostvarivanje utjecaja na Balkanu koji je bio područje dugogodišnjeg ruskog sukoba s Osmanskim carstvom.

Kao što je Petar Veliki preobrazio Rusiju iz monarhije feudalnog tipa na čelu s carem i boljarskom dumom u apsolutističku državu s jakim dvorskim plemstvom, ali bez boljara i sa sebi podložnim Državnim senatom, čime je potpuno preustrojio upravu i sudstvo, tako se i Putin okružio oligarsima koje u uoči invazije na Ukrajinu upozorio da zbog predstojećih sankcija na vrijeme sklone imovinu na sigurno. Na taj način Putin je osigurao i vlastite tokove novaca jer je oligarsima dozvolio enormno bogaćenje, ali pod uvjetom da bogatstvo dijele s njim.

Udar na Zapad kao mitska sudbina

Putin posljednjih godina ne krije vlastito oduševljenje Petrom Velikim i to pokazuje javno. Kada je Rusija početkom lipnja odavala počast Petru Velikom na 350. godišnjicu njegova rođenja, Putin nije propustio usporediti navodnu povijesnu težnju tadašnje i današnje Rusije za povratkom ruskih zemalja.

Uspoređujući Petrov rat protiv Švedske, Putin je naglasio da Petar Veliki nije uzeo Šveđanima ništa, već je samo vratio ono što je odavno bilo rusko, a tadašnju carevu kampanju usporedio je sa situacijom u kojoj se trenutno nalazi Rusija. ''Očigledno je i na nama da vratimo ono što je rusko i ojačamo zemlji. Ako pođemo od činjenice da su te temeljne vrijednosti temelj našeg postojanja, sigurno ćemo riješiti probleme koji su pred nama'', rekao je Putin nakon posjeta izložbi o životu ruskog cara.

Ruski predsjednik je višekratno pokušavao opravdati ruske postupke u Ukrajini gdje su njegove snage opustošile gradove, ubile tisuće ljudi i natjerale milijune izbjeglica da potraže spas na zapadu. Pritom je prisnažio vlastito viđenje povijesti u kojoj ne postoji stvarni ukrajinski nacionalni identitet niti tradicija državnosti. Putin učestalo hvali i druge ruske konzervativne povijesne čelnike poput cara Aleksandra III. i predrevolucionarnog premijera Pjotra Stolipina kojima je podigao spomenike širom zemlje koju Putin namjerava ekspanzionistički proširiti u 'ruski svijet'. S druge strane, Putin kritizira ruske čelnike poput Vladimira Iljiča Lenjina i Nikite Hruščova koje smatra krivcima za slabljenje Rusije i jačanje Ukrajine.

U tom selektivnom pristupu povijesti Putin pažljivo odabire dijelove ruske prošlosti kako bi odgovarale njegovoj sadašnjosti. U travnju 2020., kada je Rusija ušla u lockdown zbog koronavirusa, Putin je usporedio pandemiju s turskim invazijama na srednjovjekovnu Rusiju iz 9. stoljeća. U srpnju 2021. Kremlj je objavio Putinov esej pod naslovom „O povijesnom jedinstvu Rusa i Ukrajinaca“ u kojem je tvrdio da su Rusija i Ukrajina jedna nacija koju su umjetno podijelili Lenjin i Hruščov, a samim time i nagovijestili raspad nekadašnjeg jakog Sovjetskog Saveza u kojem je Rusija vodila glavnu riječ. Putinov esej je ujedno bio i temelj za njegovo slanje snaga u Ukrajinu kako bi razoružao i 'denacificirao' svog susjeda, što je neutemeljena tvrdnja.

Upravo je rat u Ukrajini razotkrio Putinovu psihu u kojoj caruje narativ o mitskoj sudbini koji ide usporedo s Putinovim geopolitičkim imperativima koji su Rusiju doveli na put sudara sa Zapadom. Zbog toga je Putin usporediv s Hitlerom koji je tvrdio da ima sudbonosnu ulogu za budućnost njemačkog naroda. Iako bi Putin volio da ga svijet vidi kao modernizatora u stilu Petra Velikog posve je sigurno da će aktualni ruski predsjednik ući u povijest kao okrutni vladar, ako ne kao Hitler, onda kao ruski car Ivan Grozni.