Valja podsjetiti da su tog tragičnog 11. rujna 2001. godine četiri oteta putnička zrakoplova teroristi Al Kaide preusmjerili prema unaprijed određenim metama, dva su završila u zgradama Blizancima na Manhattanu, jedan u Pentagonu, a četvrti je svoj let okončao u ruralnom dijelu države Pennsylvanije, nakon sukoba putnika i otmičara.

To je bio najveći napad na SAD u povijesti i sa sobom je donio mnoge posljedice, ratove i tisuće poginulih. Tog 11. rujna 2001. živote je izgubilo nešto manje od 3.000 ljudi, uključujući i teroriste.

Napad na New York počeo je nešto prije devet sati ujutro po lokalnom vremenu, kada je Boeing 767American Airlinesa udario u sjeverni toranj WTC-a, između 94. i 98. kata, ali se tada nije smatralo da je riječ o terorističkom napadu, već o nesreći.

No potvrdu da je SAD prvi put u svojoj povijesti doživio napad neprijatelja na svom teritoriju, dužnosnici Bijele kuće dobili su tri minute po udaru prvog aviona, kada je sljedeći, također Boeing 767 United Airlinesa, uletio u južni toranj WTC-a. 

Dok su sve oči bile usmjerene na New York, pola sata po početku terorističkog napada Boeing 757 American Airlinesa pao je na Pentagon, dok je u 10.03 srušen i četvrti avion, koji teroristi nisu uspjeli dovesti do namjeravane mete zahvaljujući intervenciji dvojice putnika.

Budući da nije bilo dojava o otetim avionima ni ikakvih naznaka da bi oni mogli završiti baš u zgradama WTC-a, udar aviona zatekao je žrtve u obavljanju redovnih poslova, a svega 18 ljudi koji su se u tom trenutku našli unutar 'tornjeva blizanaca' uspjelo se spasiti.

Za napad je optužena teroristička organizacija Al Kaida i vođa te organizacije Osama bin Laden, koji je, paradoksalno za sve terorističke organizacije, demantirao da je njegova organizacija stajala iza organizacije terorističkog napada.

Udar na islam

Mnogo je različitih pretpostavki oko motiva napada; pisalo se da su teroristi reagirali zbog američkog iskorištavanja resursa Arapskog poluotoka, miješanja u politiku zemalja tog područja, podrške Izraelu i antiislamističke kampanje.

Događaji od 11. rujna 2001. Osamu bin Ladena promovirali su u najtraženijeg čovjeka na svijetu, a Al Kaidu u najmoćniju terorističku organizaciju. Poslije desetogodišnjeg skrivanja, Bin Laden je ubijen u Pakistanu u dugo pripremanoj akciji Pentagona.

Rušenje 'blizanaca' dovelo je do razvijanja mnogih teorija zavjera, od onih koje navode da su neboderi srušeni uz pomoć kontroliranih eksplozija do najekstremnijih, koje ističu da je videosnimka udara aviona u zgrade krivotvorina.

No ono što je sigurno, poginulo je mnogo ljudi, a u sljedećim godinama uslijedila je odmazda SAD-a i saveznika. Posljedice događaja od 11. rujna na svojoj su koži osjetili islamski vjernici prema kojima je SAD zauzeo veoma oštar stav, kako u SAD-u, tako i u inozemstvu.

Posljedice napada osjećaju se i danas, posebno u Iraku i Afganistanu, a diljem svijeta, posebno islamskog, proširilo se antiameričko raspoloženje upravo zbog reakcija američke politike koje su uslijedile nakon napada.

Petnaest godina nakon terorističkih napada u New Yorku se na mjestu gdje su nekad stajali neboderi World Trade Centera, uzdiže u nebo sasvim novi toranj kao spomen na taj tragični događaj koji je iz temelja uzdrmao svijet, ali ponajviše Sjedinjene Države koje su dotadašnje prioritete promijenile iz gospodarstva u opću nacionalnu sigurnost.

Tadašnji američki predsjednik je samo nekoliko dana nakon napada objavio 'rat protiv terora'. Već godinu dana kasnije osnovano je Ministarstvo domovinske sigurnosti koje zapošljava 200.000 djelatnika, a tajnim i sigurnosnim službama udvostručen je godišnji proračun na nešto više od 50 milijardi dolara. Narasli su i izdaci za američku vojsku koja se ipak na kraju povukla iz Iraka, dok se povlačenje iz Afganistanu usporava iz godine u godinu.

Ono što, pak, nakon napada na New York osjećaju gotovo svi u svijetu, jesu pojačane sigurnosne mjere koje uključuju neometano nadziranje svega i svakoga. Te mjere temelje se na Patriotskom zakonu koji je američki Kongres izglasao 25. listopada 2001. godine, a iako je on prvotno trebao imati vremensko ograničenje, Kongres je njegov vijek trajanja u nekoliko navrata produžavao pa je tako na snazi i danas.

Kontroverzni zakon

Zakon je naišao na mnoge kontroverze budući da u velikoj mjeri ograničava građanska prava, a tajnim službama dopušta nadgledanje telefonske i internetske komunikacije te kontrolu financijskih transakcija bez sudskog naloga.

Osim toga, taj zakon omogućuje uhićenja stranih državljana osumnjičenih za terorizam bez sudskog naloga, pa čak i bez podizanja tužbe, te mogu biti pritvoreni u bazama poput Guantanama na Kubi i to na neodređeno vrijeme. Osumnjičeni za terorizam, bez podignute tužbe, okusili su nove, praktički legalizirane metode rada tajnih službi, koje uključuju mučenja.

Počela su se koristiti i nova oružja poput bespilotnih letjelica koje siju smrt, nerijetko nedužnih civila u područjima koje je Pentagon označio teroristički sumnjivima. Iz toga su izrasli strah, nepovjerenje i ogorčenje i stvoreni novi neprijatelji Sjedinjenih Država i Zapada poput tzv. Islamske države, a započeli su neki novi ratovi kojima se ne nazire kraj.

Dotad neviđeni teroristički napad pokrenuo je pravu lavinu teorija zavjera prema kojima mnogi smatraju da su napadi režirani i namjerno dopušteni.

Jedno istraživanje provedeno 2006. godine pokazalo je da više od 30 posto Amerikanaca sumnja da su federalne vlasti na neki način sudjelovale u terorističkom napadu ili da nisu ništa poduzele kako bi ga spriječile jer im je trebalo opravdanje za pokretanje rata na Bliskom istoku.

Na pad popularnosti teorija zavjere u nekoj su mjeri, uz odlazak ne pretjerano omiljenog američkog predsjednika Georgea W. Busha, utjecala i tri ključna izvješća: 2004. objavljeno je konačno izvješće Komisije za 11. rujna, a +godinu dana kasnije ugledni časopis Popular Mechanics objavio je vlastitu studiju u kojoj je raskrinkano i pobijeno 20 glavnih tvrdnji teoretičara zavjere. U 2008. godini objavljeno je istraživanje koje je proveo National Institute of Standards and Technology i u kojem su ispitani uzroci rušenja 'blizanaca'. 

U svojem izvješću Popular Mechanics je kroz razgovore sa 70-ak stručnjaka pokazao da su svi tzv. znanstveni dokazi o upletenosti vlasti u napade bili utemeljeni na površnim istraživanjima i manipulacijama. Taj je članak do današnjeg dana ostao najčitanijim u povijesti časopisa, a na internetu je pregledan gotovo 10 milijuna puta.

Val teorija zavjera

Članak je kasnije nadopunjen svjedočanstvima 300-tinjak očevidaca i objavljen u obliku knjige koja je nazvana 'Debunking 9/11 Myths'. Među ostalim, članak je potvrdio da vojni zrakoplovi nisu imali ni mogućnosti ni vremena reagirati na napade – vojno presretanje dogodilo se samo jednom prije toga u povijesti SAD-a, a lovcima je trebalo čak sat i 19 minuta da sustignu metu, a ne 19 minuta kao što su tvrdili neki teoretičari zavjere.

Naravno, svako izvješće koje je razotkrivalo nedostatke teorija zavjere i iznosilo znanstvene argumente o zbivanjima 11. rujna, a napisani su ih deseci, 'tragači za istinom' doživljavali su i predstavljali kao novu zavjeru.

No time je i njihova vlastita tvrdnja da za zataškavanje istine nije bilo potrebno više od 20-ak ljudi, postala besmislena jer je konačan spisak navodnih prikrivača istine uključivao niz institucija i medija, među kojima su CIA, američko ministarstvo pravosuđa, Savezna zračna uprava (FAA), NORAD, zrakoplovne prijevozničke kompanije American Airlines i United Airlines, Agencija za upravljanje hitnim situacijama (FEMA), federalna i lokalna policija u saveznim državama Pennsylvaniji, Virginiji i New Yorku, čelnici National Institutea of Standards and Technology i konačno i iznad svega Komisije 9/11.

Iako su s odlaskom Busha s vlasti teorije zavjere o napadima 11. rujna izgubile dobar dio svoga zamaha, mnoge od njih žive i dalje, a pridružuju im se i na njih nadovezuju i nove. Danas se one hrane aktualnim zbivanjima na političkoj sceni.

Tako, primjerice, između 12 i 15 posto Amerikanaca danas sumnja da je Osama Bin Laden ubijen u akciji 2. svibnja. Neki misle da je još živ, a drugi da je odavno umro.

Tragači za istinom

Među 'tragačima za istinom o 11. rujna' u tom pogledu nema dvojbe – svi su uvjereni da je akcija bila falsificirana.

Uzrok rađanja novih teorija, koliko god one bile lude i neutemeljene, ali i preživljavanja teorija zavjere o 11. rujna, unatoč tome što ih je cijelo mnoštvo stručnjaka vrlo uspješno pobilo, vjerojatno je i nepovjerenje građana u institucije države, koje ne prestaje rasti. Naime, jedno nedavno provedeno ispitivanje utvrdilo je da čak 62 posto građana, pretežno republikanaca, ne vjeruje vlastima, što je dvostruko više nego godinu dana nakon samih napada.

Neke ranije objavljene analize javnog mnijenja pokazale su da polovina stanovništva grada New Yorka i oko 40 % stanovništva države New York vjeruje da su neki američki dužnosnici unaprijed znali da će se napadi dogoditi na ili oko 11. rujna 2001. i da pritom nisu ništa poduzeli.

Postoje priče da su se čak nekoliko tjedana prije napada dogodili telefonski pozivi i upozorenja koja nisu bila ozbiljna shvaćena Neke teorije potkrepljuju te tvrdnje predsjednikovim ponašanjem za vrijeme napada.

Ono što pobuđuje najviše sumnje u službenu verziju je sam postupak provođenja istrage o napadima, ali i brojni dokazi na koje službena istraga nikada nije ponudila odgovor. Neupitno najveća kontroverza od svih jesu imena terorista koji su oteli i srušili zrakoplove.

Pad povjerenja u institucije

FBI je najprije proglasio da je jedan od terorista saudijski pilot Abdul Rahman al-Omari. Kada se on živ i zdrav javio iz Saudijske Arabije, FBI je promijenio to ime u Abdulaziz al-Omari. Kada se i on javio da bi protestirao na optužbu FBI-a u kojoj su navedeni njegovi podaci o rođenju i posao koji radi (ali s pogrešnom slikom), odustalo se od nove promjene imena i dalje se inzistiralo na tome da je čovjek tog imena, datuma rođenja i posla jedan od terorista koji su srušili letjelicu. Slična situacija dogodila se s još nekoliko takozvanih terorista.

Na početku sanacije, dok se još tragalo za preživjelima, manji dio ruševina odvezen je izvan granica SAD-a. Uništeno je tako stotine tisuća tona dokaznog materijala. Po internetu kruži priča da je sav čelik uništen u Aziji, što je netočno, jer je ogroman dio završio na odlagalištu Fresh Kills gdje je stručno pregledan.

Politički analitičar Davor Gjenero u razgovoru za tportal ističe kako, osim pada povjerenja u institucije, postoji još nekoliko ključnih razloga nastanka teorija zavjera.

'Na razvoj teorija zavjera ponajviše utječe senzacionalizam u medijima, a svakako je ključno i globalno jačanje nacionalističkog radikalizma koje je sklono urotničkim teorijama i obično pogoduje takvim političkim opcijama u njihovu djelovanju', rekao je Gjenero i istaknuo da teorijama zavjera, osobito u slučaju napada 11. rujna, pogoduje činjenica da je to problem koji još uvijek nije razriješen i koji ostavlja niz otvorenih pitanja koja su dovoljna za raspirivanje mašte.